Marketing
Intermezzo
Foto: Otočka
Utiha nalegla. More se ugnijezdilo. Najavljena naoblaka se pozicionirala. Gladni galebovi kriče. Uzalud nadlijeću. Pregladnjeli, usmjeravaju navigaciju put deponija smeća. Tamo će već nešto naći. Susjed Marin vadi mreže. Nezadovoljan, klima glavom. Prazne i vrše. Ništa mu od planiranog dana. Mačke mi se rastežu. Znaju one kad je vrijeme ručka. Čekaju stentano. I Roki se razbacao po pločicama dnevnog. Šta od starosti, šta od fjake.
U vrtu berem prve kukumare i tikvice. Salate još ima. Pome se zelene. Bit će i njih uskoro. Proradit će moj mini pazarić. ON bere kapare. Stari se vrti oko kuće. Pokunjen. Kateter mu smeta. Ne može od posla ni ono malo šta bi htio. Žao mi ga. Al ne mogu ništa više od onoga šta dajem i pružam. Tješim da će ga za koji dan dignut i da će sve proradit. Tješim, a ni sama nisam sigurna u to šta govorim. Al svaki dan utjehe je utjeha.
Ručak na teraci protječe u miru. Neda se nikome pričat. Svi jedemo i gledamo šta u more, šta u nebo. Razlike ionako nema. Uvukla se utiha i u nas. Poslije pite od jabuka, svako u svoj kutić. U svoj svijet. Svoj mir. U snove ili zbilju. Kako kome pita.
Post je objavljen 05.06.2021. u 13:56 sati.