Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prokleta-od-daljina

Marketing

J.J. Kraszewsky: "KRASZEWSKY, HEROJSKA ŽENA"



Jozef Iganci Kraszewsky je poznati poljski pisac druge polovice 19. Stoljeća, ali je kod nas domaći kod nekolicine slavističkih stručnjaka. Postoje sačuvane kuće Kraszewskih kao također i muzej Kraszewskoga u Poznanu. Kod nas ga je prevodio Kršić Ivo koji je opet i sam bio publicist i prevoditelj. Ovaj je Ivo umro u Zagrebu 1934. Prevodio je sa njemačkog, turskog, poljskog, mađarskog i švedskog jezika, a i sam je objavio zbirku pjesama “Drhtaji u Vukovaru” 1908.

Godine 1920. preveo je i ovu “Herojsku ženu” Kraszewskoga sa poljskog jezika i tako smo bili upoznati s ovim poljskim piscem. Jozef Ignaci je pak rođen 1812. u Varšavi i bio je pisac, kolumnist, izdavač, povjesničar, enciklopedist, socijalni i politički aktivist, suosnivač matice poljske, a pisao je i povijesne pjesme. Imao je brojne pseudonime: Bogdan, Kaniowa, Omega, Pasternak, JIK, B.B. i druge. Njegovi roditelji živjeli su na svom imanju u blizini Pruzanyja, a njena majka tražila je utočište u Varšavi zbog straha od francusko-ruskoga rata. Oba roditelja pojavila su se u Kraszewskom. Njegov otac Jan Kraszewski bio je pruski okružni zastavnik i povijest ove obitelji je tema mnogih njegovih djela i dnevnika.

Jozef Ignacy je bio najstarije dijete od petoro braće i sestara od kojih su neki također bili književnici. Bio je izuzetno plodan pisac koji zapanjuje po veličini svoga djela i rada. Napisao je i objavio oko 600 jedinica literature ne računajući pri tom njegove doprinose u uredničkom radu, članke u časopisima i veliki opus privatne prepiske. Najvažnije je svoje doprinose dao kao romanopisac.

U svojih 57 godina rada napisao je njih 232, uključujući 144 socijalna, moralna i narodna i 88 povijesnih. Mogli bismo reći, da je Jozef Ignacy bio obrazovan u svim pravcima prosvjetnoga, znanstvenog i društvenog rada koji je doveo do reforme poljskog romana dajući mu originalne značajke, neobičnu obradu stranih elemenata i motiva, uvođenje raznolikosti tih motiva, obnovu cijelog poljskog literarnog života na fundamentima materijala nastala na promatranju, kao i njegovim podizanjem na visoku razinu umjetnosti. Međutim je i sam bio pod utjecajima suvremenog razvoja poljskoga romana i njegovih najzrelijih stvaratelja kao što je na primjer Sienkiewicz. Umro je 1887. u Ženevi.

Kao što smo već rekli, kod nas je poznat od prijevoda Kršića 1920. koji je objavljen u Nakladi Jos. Čaklović u Zagrebu.

Ta “Herojska žena” se bavi tematikom žene u tadašnjoj Poljskoj i ova knjiga svakako predstavlja vrijedan dokument tog vremena. To je bilo doba ukidanja kmetstva i propadanja starih patrijahalnih modela življenja te kroz pripovijedanje o Sigismundu Pientki saznajemo na primjer, da se njegov otac nastanio u okolišu Krakova i stanovao je ondje, pošto je stekao selo te je bio po svojoj prilici nadlovac, jer su mu sina zvali mladim nadlovcem, dok nije stekao mjesto ‘’neznatna staroste’’, a s njim i vlastitu čast i naslov pa onda Kraszewszky napominje:

‘’Ali morate znati, da, primjerice perad već od poroda pripada njemu. Da li to leži u baštinjenoj krvi ili u primjerima i u kućnoj navici, nuzgredno je, sigurno je ipak da jabuka ne pada daleko od stabla i da sova nikada ne rađa jastreba.’’
(str.8, 9)

… pa ako je sa kokošima i pijetlima tako kako Jozef Ignacy piše kako je tek onda bilo sa ljudima i on taj roman počinje riječima kako je nekada bilo dobro, a danas više nije, a tako nekako počinje i Gilgameš prije 7 tisuća godina:

“Promotrimo li kako današnji svijet izgleda blijed, dugočasan, jednoličan i hladan te ako ga usporedimo s onim bujnim, šarenim, slikovitim i vrućim životom prošlih vremena, morali bismo mi starci gotovo uzdisati nad sadašnjim naraštajem, kako je zakržljavio i zahirio. Dobri Bože, što je se sve događalo u ona vremena, o kojima su nam pričali naši djedovi. Ne ću baš da kažem, da je onda bilo sve bolje ili da tvrdim da je danas gore, ali neka Bog zna, sve je bilo drugačije, oh! drugačije. Čovjek je živio i osjećao da živi. Da što je da se je dogodilo da se je i on katkada opekao, da je katkada dobio po glavi, da je i njemu usplamtjelo i uzavrelo u pravednoj srdžbi, ali kada je došlo do zagrljaja i poljubaca, tada su pucale kosti u tijelu. Muževi i žene, svi smo bili u životu jači i topliji, postili smo uz kruh i vodu, ali smo i pili na pehare, hrvali smo se na život I smrt, ali smo se i ljubili do smrti. Danas je sve blijedo, bijedno, kašljucavo i boležljivo, ni ne ljubi ni ne mrzi srdačno, jedva diše i vucara se svijetom kano da nema života.”
(str. 7)

Da čovjek pukne od smijeha, a na što se svodi ta tematika i problematika ondašnje moderne žene, najbolje nam ilustrira jedan mali dio na početku tog romana kad Elizabeta kaže:

“Mi žene, čuvarice smo kućne kreposti i čistoće kućnoga ognjišta i moramo je čuvati od svake ljage. Zar nije sveta dužnost onoga kome smo prisegli vjernost, spasiti ga od propasti?’’ Gvardijan je skoro proplakao kad je čuo te riječi, ustao je i živahno povikao: ‘Blagoslivljam te u ime Gospodnje, takvu nazivljem ženom! To se zove srčanost? To je žena? Što da vam kažem? Bog vas Blagoslovio! Radite što vam nalaže vaša duša.”
(str. 34)

Vidimo dakle da se ova feministička problematika značajno razlikuje od današnje koja se događa 150 godina kasnije otprilike. Danas se ovim pitanjima Kraszewskog više ne bavimo, danas se pitamo da li žene imaju svoje žensko Pismo, da li su piloti i astronauti, da li su plaćene za isti posao kao i muškarci, koliko ih ima u nacionalnim parlamentima i vladama, kakva im je ženska filozofija i konačno pitamo se kakva je psihologija one žene koja je iz mržnje bacila muškarca pod gradski metro. To su današnje teme suvremene feminističke literature.

Dakle, nema nikakve sumnje da je ovo proteklo vrijeme - vrijeme velikoga socijalnog i kulturnog razvoja i možda je istina, da taj razvoj nosi sa sobom obilje novih problema, ali ne mora sve nužno završiti apokaliptičkim vizijama budućnosti u kojima nedostaje ljudskosti i u kojima prevladava nihilizam. Mislim da se tu ne slažem sa tom dijagnozom Kraszewskoga, ali to je duga priča.


Iz moje nove knjige "Feminizam, knjiga o apsurdu"


Post je objavljen 05.07.2021. u 12:07 sati.