Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/putevi

Marketing

Na vrhu vulkana

U stvari bi na početak naslova trebalo dodati riječ skoro. Želja je bila velik, ali na kraju ne znam koliko se je napor isplatio. Nismo stigli do samog vrha, nego na oko 160 metara visine ispod njega. Čekaj malo: o čemu to govoriš? Kakav vulkan, gdje se nalazi, kada i kako to da si išao na njega, da li si bio sam ili te je netko pratio? Hajde, pojasni malo. Oprosti! Znaš kako je: ti imaš cijelu priču u glavi pa preskačeš detalje, kao da i drugi znaju ono što je u tvojoj memoriji. Kreneš od polovice, jer želiš što prije doći do onoga što je interesantno od priče, a ne vodiš računa da si izostavio osnovne elemente za razumijevanje same pripovjedi. To se događa i u svakodnevnoj komunikaciji. Znam to iz osobnog iskustva jer moja supruga ima taj pristup: preskoči uvod i zaplet, i samo mi daje rasplet, a da ja niti ne znam gdje je problem. Sada će netko reći: ma vidi ga, uobičajeni muškarac koji se žali na ženu. Znam da je to neki stereotip, ali tako mi je lakše. Ovdje mogu povjeriti svoje misli, i glasno iskazati ono što mislim. Ne riskiram da ona ovo pročita. Za nju je ovo što pišem samo čisti gubitak vremena. Često kaže da bi bilo korisnije da pročistim odvod od sudopera u kuhinji jer voda ne otiče dobro. Moram priznati da djelomično ima pravo, ali mi je nekako ljepše i ugodniji ovdje škrabati. Da krenem iz početka, kako se to prigoduje.

Da prvo definiram period u kojem se situacija odvijala i mjesto radnje (nastojim se držati gore postavljenih pitanja). Bila je sredina mjeseca svibnja. Nalazimo se na Španjolskom otoku Tenerife. On čini dio Kanarskog otočja. Cijeli otok se razvija oko centralnog dijela koji dominira vulkan Teide. Visok je oko 3700 metara i jedan je od viših na svijetu (to ovisi o tome odakle se vulkanu mjeri visina, ali ću preskočiti to razmatranja). Bili smo u dvoje; ona, moja bolja polovica, i ja. Odgovor na pitanje zašto je malo složeniji. Prvi razlog je što smo se psihološki umorili od ove pandemije. Dosta! Novine, televizija, radio, društvene mreže; samo se o tome priča. Milijun informacija od kojih su brojne međusobno kontradiktorne. Najpoznatiji svjetski znanstvenici daju potpuno suprotna tumačenja onog što se događa. Jednostavno nam je trebao neki odmor. Drugi razlog, u stvari je bio više poticaj za putovanje, jeste da je supruga u tom periodu imala rođendan, jedan od onih okruglih i značajnijih. Treći je bio da se u Španjolsku moglo relativno jednostavno ići ako napraviš tampon, onaj molekularni. Košta, ali na ovom svijetu nema više ništa džabe, kako bi Bosanci rekli. Kako smo išli, je jednostavno: zrakoplovom. Četiri sata leta s maskom na licu nije najugodnija stvar na svijetu, ali sam zato nekoliko puta išao u klozet da se nadišem svježeg zraka. Znam da će netko primijetiti da tamo zrak i nije tako svjež i ne mogu mu dati za krivo, ali mi je bilo najvažnije skinuti sintetički opnu koja mi je pokrivala lice.



Zrakoplovna kompanija koju smo izabrali zbog povoljne cijene leti jednom tjedno. Zrakoplov stiže na Tenerife u 6 popodne i u 6 i pol se vraća nazad. Tako smo tamo ostali punih 7 noći. Otok je upravo za turiste, ono što se nama pretjerano ne dopada, ali je prilika bila takva i mi smo se prilagodili. Hotel je bio lijep, s dva bazena na kojima smo provodili pretežni dio vremena; pod suncobranom i uz dobru knjigu. Niti španjolska piva nije loša (ja uvijek pijem lokalne proizvode). Provesti sedam dana tako bi ipak bilo previše, pa smo već unaprijed planirali da posjetim vulkan, najznačajniju znamenitost otoka. Pravi ljubitelji pješačenja idu do vrha pješke. Baza vulkana jeste na 2200 metara, pa za uspon ostaje samo nekih 1500 metara. Koliko sam shvatio, puno njih krene i prvo prespava u jednoj planinarskoj kućici. Zatim ujutro nastave uspon do vrha, kada je i vidljivost najbolja, i onda se u toku dana vrate do dna (silazak je ipak fizički znatno lakši od uspona). Naš plan je bio praktičniji. Od podnožja kreće žičara koja dolazi pod sam vrh u manje od 10 minuta. Za dostići vrh je dovoljan uspon od oko pola sata, 40 minuta. U tom slučaju je obavezno obratiti se nekoj agenciji koja osigurava i vodiča. Rečeno, učinjeno. Rezervirali smo za dvije osobe i odmah i platili. Sutradan stiže neugodno iznenađenje: nema slobodnih mjesta. Kako nema: kada smo rezervirali ih je bilo; uzeli ste nam i pare. Pare vraćaju, ali mjesta nema.



Plan B: uzeti ćemo auto u najam i otići u podnožje. Karte za žičaru ćemo kupiti prije i tako ćemo doći skoro do vrha. Meni ovo rješenje nije bilo mrsko: malo me je brinuo uspon od pola sata na visini od gotovo 4 tisuće metara. Ne znam koliko ta visina može stvoriti problema s disanjem. Kupili karte i rezervirali auto. Sutradan stiže poruka da je sve zatvoreno zbog jakog vjetra na vrhu vulkana. Auto smo već bili uzeli, pa smo se malo provozali po otoku. Svih narednih dana, situacija je bila ista. Zadnji dana našeg odmora, vjetar se smirio. Tako smo prije polijetanja zrakoplova uspjeli doći skoro do vrha. Danas analiziram situaciju i pitam se da li je vrijedilo truda? I da i ne. Da, zbog toga što smo potrošili malo vremena na organizaciju uspona; malo smo se i ljutili, ali je to učinilo odmor malo dinamičnijim. Ne, jer nas je prilično koštalo, a vidljivost baš i nije bila najbolja, pa nismo bog zna što vidjeli. Na toj visini se nalazi puno oblaka koji se brzo kreću. Svako toliko se otvori pogled, ali dok shvatiš što gledaš to već nestane iz vidnog polja. I za kraj pozitivna misao: ipak smo se popeli, skoro do vrha. Skoro da zaboravim: za suprugin rođendan smo izašli na večeru i pojeli neizbježnu paelju. Nije bila loša.




Post je objavljen 02.06.2021. u 20:16 sati.