Marketing
Uspjeli smo...
Vršci mojih prstiju su produžetak moji osjećanja... objelodanitelji metaforike mojih sanja... sudionici vremena nutranjih previranja... izvršitelji zavjeta utkanih u misaonu zbrku umnog kovitlanja... moje nebo ne nazivam poetskim... na njemu iskre zvijezde iznjedrene iz stvarnog života... svjedočanstva prohujalog vremena u kojem osjetih uspone i padove... sinuse i kosinuse matematičke etike... bol, tugu i sreću... vječnu trijadu sudbine... moje nebo je svetište na čijem oltaru stoluje ljubav... vrhovna svečenica mikrokozmosa... hraniteljica i čuvarica preiskonskih osjećaja... braniteljica svijesti... stražarica na dverima svakodnevice...
Putovali smo, povili smo, letjeli smo,
razgovarali sa visinama,
šaputali sa zvjezdama.
Pokušavali smo Svemir zarobiti riječima
zbog neotkrivenih tajni kažnjavati rečenicama,
umrežiti u pjesme, u priče, u izmišljaj stvarnosti,
ne okrećući se koračali prema suncu.
Pripitomili smo Bukefala, veličanstvenog konja,
ugasili njegove strahove,
bojao se svoje sjene.
Ubili strah od licemjerja,
bezličja proroka i bezimenih iluzionista.
Čujem zov praiskona, pjev Svemira.
Zatomismo ga u nemoćima, u sjećanjima,
u uspomenama, u sluh nečujnosti
i sada nas brani od nas samih.
.
Pišem ispovjest mene meni... osjećam titraje leptirovih krila u vijugama svijesti... titraju misaoni neuroni stvarajući nove sinapse... premošćuju usjekline u osjećanjima... povezuju osjećajnost i osjetilnost u doživljaj punine življenja...
Na mome nebu se rađaju ideje... vrednujem Platona... titraju strune muzikom sfera... slavim Pitagoru... iskre nove zvijezde... svetkujem Uraniju... između purpurnih svitanja i ljubičastih sutona blješti toplo zlato... zahvaljujem Helionu... u lazuru noći titra zvijezda sunoćavanja i jutrenja... divim se Veneri...
Uspjeli smo
iIzašli smo iz svijeta sjena,
oslobodili se zlih slutnji
i sumnji u obećanja.
Sva su se ostvarila.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 02.06.2021. u 07:37 sati.