Bila je to teška godina za nju.
Uspješno se izborila s karcinomom dojke. U prilog joj je išla ne samo željezna volja nego i pozna dob usporenih procesa organizma, kao i uspješne radioterapije i zračenja.
No kretanje je postalo glavni problem. Kuk, operiran prije petnaestak godina, pa saniran prije godinu, upaljen, bolan, onemogućava kretanje. Hodalica tek priručno sredstvo. Dogovorila sam joj operaciju u Zagrebu. U hrpi pretraga, nalaza, putovanja, escherichia coli je nađena. Ništa od operacije dok se to ne riješi.
Šest mjeseci moj dnevni boravak postaje njen dom.
Ima puno prozora, svjetlosti, blizu mi je, na dohvat ruke.
Borimo se.
Njoj nedostaje pogled s njenog kuhinjskog prozora na veliko dvorište posuto kamenčićima.
U njemu, kao bijelo-zeleni sag, nikle bijele ljubičice. Iz kamena. I prekrile pola ogromnog dvorišta. Voli ih. Uveseljavaju je.
Odlazim njenoj kući i u pripremljeni dugački cvjetnjak presađujem ljubičice.
Donosim joj ih na moj prozor što gleda na istok.
Budi se s pogledom na njih.
Dugo ih gleda.
Onda pogleda mene:
„Baš k'o u mojoj avliji!“