Marketing
Nebo
Nebo je danas u sumrak dana bilo tako posebno; kao da je slikar vještim potezima kista iznjedrio meke, pahuljaste oblake čudesnih boja. Sušta suprotnost sinoćnjem olujnom nebu, koje se u nekoliko minuta prevorilo u zastrašujuću, prijeteću crnu masu.
Takav je i život. Izmjenjuju se dani puni zadovoljstva i radosti sa onima koji vas pretvore u bezličnu kašu izobličenu od bola. Uistinu treba imati puno snage za borbu sa olujnim danima; tako je lako bezbižno uživati u radosti. Stati pred bol je puno teže.
A bilo ga je, i previše. Samo prisjećanje na kraj prošle i početak ove godine stvara mi vrlo gorak okus u ustima. Toliko se toga ružnog dogodilo; još uvijek mi se čini da ću se jednog jutra probuditi i shvatiti da je sve bio samo ružan san. Moj se Grad pretvorio u ruševine, izgubila sam vrlo bliske i drage ljude od kojih se nisam uspjela ni oprostiti. Ni jedno ni drugo još uvijek nisam odžalovala. Sav je taj bol, ta muka, ta bespomoćnost da bilo što promijenim neprekidno u meni, i povremeno naprosto prokulja van koliko god se ja trudila da sve to sakrijem u dubinu duše, svjesna da treba proći puno vremena da moje rane zacijele.
Jedino što je dobro jest spoznaja tko sam i što mi je činiti dok kročim ovom dolinom suza. Vrijeme koje mi je dano već mi je jednom poklonjeno; vratila sam se sa puta bez povratka, a jednako sam tako mogla i otići. Bez prilike da još samo jednom zagrlim one koje volim. Zato s pravom mogu reći slijedeće - kad jednom dođe vrijeme da odemo, neće uz nas biti usputni prolaznici na našim fotografijama. Biti će oni koji nas uistinu beskrajno vole. I ostaće žal za svim onim nepopijenim kavama, neobavljenim telefonskim razgovorima, susretima za koje nikad nije bilo vremena.
Samo se potrudite da žala bude što manje, sebe radi. Dođe trenutak kada je naprosto prekasno, za sve.
Post je objavljen 28.05.2021. u 22:20 sati.