Kako nazvati bolest koja nema dijagnozu, koja zapravo i nije bolest, ali uništava organ važan, posebno ženskom svijetu, glasnice. Svi oni koji su ili još uvijek pjevaju u nekom zboru znaju koliko je veliko veselje zbornog pjevanja. Više od trideset godina sam pjevala. Nije da se hvalim, imam savršen sluh i svaku notu mogu točno ponoviti, zapravo mogla sam do prije godine, dvije. Tada sam prvi put osjetila da mi kako sam mislila zašteka, zaškripi. Ja ne pušim pa nije bilo opravdanja, jer hoće taj problem kod pušača. Kako se škripanje sve više javljalo, a posebno krajem prošle i početkom ove godine, vrag je odnio šalu pa je trebalo krenuti „bijelim kutama“ istražiti. Korona je kao što nam je poznato sve što nije hiće, a škripanje dok govoriš to nije, zaustavila na neodređeno vrijeme tako sam čekala da se dogodi termin. I je. Pregled ovakav, pa onakav, pa konačno neki dublji, kamerom kroz nos pa do duboko. Neću vam opisivati koliko i kako to izgleda jer može biti će netko trebati. Uglavnom rezultat. Glasnice su zdrave. Haleluja, ali gloda ih kronični gastritis. Kada je nešto kronično onda znači da neće sutra prestati. To kronično me prati još od rođenja, samo postaje sve više kronično pa se eto usudilo krenuti glodati glasnice.
Terapija: ne puno pričati, paziti na prehranu, koristiti blokatore kiseline i prestati pjevati. Dakle nema mi druge nego šaputati.
Post je objavljen 28.05.2021. u 02:17 sati.