Bogatstvo se u principu mjeri količinom Ljubavi koju čovik ima u životu. Ne kažem da pare nisu bitne. Jasno da su bitne. Bitno je imat normalnu plaću, bitno je imat plaću koja nije prosto za puko priživljavanje, nego i da si možemo priuštit neke stvari koje želimo, bitno je i imat normalan godišnji. To su neke osnove na piramidi potreba, čovik prvo mora zadovoljit fiziološke potrebe pa onda ić ka samoostvarenju. Pitanje je koliko ljudi u državama bivše Juge ima takve uvjete života, ali eto, nije to tema.
Nego, na Ljubav. Čita san pismo Steve-a Jobsa prije nekoliko, i, ukoliko to pismo nije lažirano, on sam piše kako mu bogatstvo nije donilo neku sriću, nego kako je jednostavno postalo navika, nešto u životu što prihvatiš kao stanje koje je takvo kakvo jest i to je to. Prid smrt je uvidija da je cili život u biti robova parama. Bija je rob para, bija je bogat, ali je bija zarobljen vlastitim bogatstvom. U pismu je reka da sad, kad dolazi prid smrt, vidi da su u životu važni trenuci Ljubavi, i da to jedino ostaje.
Puno je oblika Ljubavi koje čovik more imat u životu. Al neke stvari su zajedničke svima. Ljubav nam daje osjećaj zadovoljstva. Osjećamo se ispunjeno. Živimo u trenutku. Volimo. Za ovo "Volimo" neman opisa. Sritni smo. Istinski se osjećamo kao doma. Kao da su stvari kakve tribaju bit. Ali Ljubav je osjećaj za sebe. Ona se ne mere opisat. Mogu se opisat njene popratne pojave, ali za Ljubav moš jedino reć da je Ljubav. Ako je nisi osjetija, ne znaš kakva je.
Čovik koji ima puno prijatelja koji ga vole i koje voli je bogat čovik. Osoba koja ima puno dice je bogata osoba. Osoba koja ima posa koji voli i koji je ispunjava je istinski bogata osoba. Osoba koja je svjesna da je Ljubav ono što je u životu bitno je također bogata osoba. Osoba koja je otkrila mir sama sa sobom je bogata osoba. Čovik koji je iz "lošeg" naučija izvuć dobro je mudar i bogat čovik. Sve je to bogatstvo.
A mi, ljudi ko ljudi često smo zatvoreni za ono što nam život nosi. Kad nam se desi nešto što nam se ne sviđa, upadamo u zlovolju, ne znajuć da je i to što se dešava produkat Ljubavi, i da je za naše dobro. Često smo zatvoreni prid drugin ljudima i nosimo maske, neiskreni smo, pa time u biti sebe zakinemo za istinski ljudski kontakt, pa i za Ljubav koja se desi u tim momentima istinskog kontakta. Na kraju, ne damo ni sebi da volimo sami sebe. Iz straha ostajemo u nepovoljnim životnim okolnostima, umisto da ih minjamo.
Život je težak, u pricipu, to se triba priznat za početak. Mi ljudi imamo brojne zamke u koje možemo upast. Brojne krive putove koje moremo odabrat... Svoje greške moramo prihvatit kako bi išli dalje, dalje prema srići. Kako bi živili iz Ljubavi. Kako bi volili život. Nema baš puno ljudi koji istinski vole život. A volit život je tako lako. Kao rijeka što teče, tako Ljubav teče u nas i iz nas. Ali mi ljudi stavljamo brane toj rijeci. To je nešto što svak od nas ponaosob mora naučit otklonit.
U svakom slučaju, život sa Ljubavi je bogat život, a bez Ljubavi u životu smo istinska sirotinja.
Post je objavljen 27.05.2021. u 12:37 sati.