Pregled posta

Dan ručnika

Dan ručnika je dan posvećen Douglasu Adamsu, piscu Vodiča kroz galaksiju za autostopere.

Mnogo smislenija posveta 25.05 nego ona koju su mi utucavali u glavu prvih petnaestak godina
života, i među ostalim i zato uredno slavim Dan ručnika i preporučam isto svekolikom puku, i starom i mladom!

Uvijek znajte gdje vam je ručnik! Bananama sa odgovarajućom biljkom u pozadini iz koje kao gomolji
rastu Svemiri isto preporučujem uvijek znati gdje im je ručnik-nikad ne znate kad vam može zatrebati,
Vogoni su svuda oko nas, vrebaju! Vidite da više ni na avion nemrete sesti da vas neko ne otme! Zamislite,
naškrabate u neko škiljavo mokro jutro nekaj antiprotivno nekog Hasan Bega ili Škrovace ili The Mileta i
onda ovaj zapamti nekom ganglijom i kad postane blog trootac u nekom crnom danu demokracije (I amerima
se desilo, ne?) i zaboravi popit PLAAAVU (ne crvenu!) tabletu, pošalje ono pola MIGa da vas otme kad letite nad
Jadranom, jer ste u svom blogu na omraženom blog.hru pisali Protiv! (da, da baš tom, admina te huškačke
prljave rabote koja je toliko blogotriočno huljila nekažnjeno tako dugo, smo već na kolac ko janjca i ispekli uz
gange i gusle, nikakav džez na dvije žice neće tu nama nitko prodavati! I tebe braco čeka ista sudba, vidit ćeš ti
što je naša uljudba!) Brrr!

Ako još niste, obavezno pročitajte Vodič. Bolji je od apaurina, normabela i prozaca u koktelu i solo!
Koristio sam ga u raznoraznim prilikama od druge polovine 1980-tih-bio sam od onih sretnika koji su
rano nabasali na trilogiju u našem izdanju, rastao sam s njom i uvijek je rado listao kad god sam imao
želju nadrogirati se da pobjegnem iz stvarnosti. A događalo se počesto 1980-tih a bogmeš i 1990-tih i
lako bih postao narkoman...tako da mi je ta knjiga, a zapravo knjige, jer prvo izdanje kod nas je bilo sa
sve tri prve knjige u jednoj, vjerojatno spasila um, ili bar život.

Nisam tada imao ovo oružje protiv svemirskih napasnika, danas se s njim u ruci osjećam mnogo sigurnije,
pa ga dodajem uz ručnik!

Nemam više to prvo izdanje iz rahmetli države i vremena, odavno ga čitam u originalu. Moj prvi primjerak
je još davnih 1980-tih pošao u opticaj i do danas je, nadam se, stigao bar do ruba sunčevog sustava, kako
i treba, neka se širi, bolje to nego virusi! Ne sjećam se tko je prevodio i čije je izdanje to bilo, ako netko zna
ili ga ima na polici, molim za podsjetnik u komentarima! To je, mislim, bilo izdanje sa otkačenim crtežom
Arthura Denta u pidžami, plavkasti meki plastificirani uvez.

Prvi dio, na raznim jezicima, je vjerojatno knjiga koju sam najčešće poklanjao ljudima za rođendan ili Novu
ili na majmunovo. Ja sam ju čitao na bar 4.

Dakle, pouka: uvijek, ama baš uvijek znati gdje vam je ručnik! Ako naiđu Vogoni, pustite se putovnice, četkice
za zube, novčanika, ključeva od stana, auta i podruma, gaća i papuča, pionirske kape i marame, partijske
iskaznice, HOS-ove zastave i HDZ-ove značkice, ništa od toga vam neće pomoći. Potrčite do svog ručnika i
prepustite se događajima. U najgorem slučaju, uvijek se možete njime pokriti po glavi! To će vam pomoći bar
na trenutak.


Post je objavljen 25.05.2021. u 10:46 sati.