MEĐA OD KRIŽA
Stihove govori Zrinko Kapetanić.
Obiđi, sine, Zemlju – ne štedi truda,
i vidi od čega su sazdane međe.
Mnoge crne čizme gazile su tuda
da porobe narod, da otmu nasljeđe.
Križima je opasana rodna ti gruda!
Zbog njih nikada ne sklapaj obje vjeđe!
Budan! i čistoga srca svijet ljubi…
na cesti, pri radu, u svojoj kući;
al međe domovine iz vida ne gubi,
jer vrag pritajen i u miru čuči.
Spaziš li ga, naprijed! Na uho mu zatrubi
da je Hrvat blage ćudi, al ne da se tući.
Zlom cipele izuj, noge mu operi,
ko najboljeg prijatelja ti ga ugosti.
Njegovu pakost Božjim laktom mjeri.
Ne sudi, jer zlobnik vapi u slabosti.
Al grdi li Hrvatsku, umah se priberi!
Istinom brani križeve, tu među od kosti.
Nije Hrvat učen da mrzi i urliče,
da bijesni i proklinje, da se sveti.
Za ljepšu budućnost on napreže mišiće;
za ljubav i za mir nepravdu će otrpjeti.
Al kad mu Zemlju dirnu, ne uzmiče!
Na njenoj je međi spreman i umrijeti.
Golubinjak, sine, pod svaki križ stavi
i golubove imenima s križeva nazovi,
pa rastegni konop crven-bijeli-plavi,
da na njega slete bijeli golubovi.
Neka glasnici mira stražare na zastavi,
ispod koje počivaju hrvatski sinovi.
Ne kuni, sine, i ničemu se ne čudi.
Nemoj mladi život cjepkati pitanjima.
Razumnog čovjeka objašnjenje izludi,
jer počinje istinom, a završava lažima.
Ne slušaj, sine, što govore ljudi,
već priče duša na međi s križevima.
Sjetan čovjek besjedi o krasnoj obitelji,
o velikoj, radišnoj, složnoj porodici
koja se često okupljala o nedjelji
da zahvali Bogu za obilje u žitnici.
On i njegov brat, kum i mnogi prijatelji
za među su se dali slavonskoj ravnici.
A mladić plave kose i smeđih očiju
s dragom se mazio ispod golema bora.
Nakon što bi utonuli u žar, u magiju,
budila ih je čarobna, tihana zora.
Danas ona jeca, oslonjena na piniju,
a on lebdi duž granice Jadranskoga mora.
Dražesna djevojčica igrala se s bratom,
smijala se kad bi malac nespretno pao,
a onda bi iznenađen, umazan blatom,
na jednoj nozi skakutao i sestru zabavljao.
Njihova su imena ispisana zlatom!!!
Zbog njih se i golub mira kolebao.
Ipak neće na križeve gavrani ni vrane,
nego slavuj, gardelin i bijeli golubići.
Ako sukob uvjerenja nikad ne prestane,
svatko je slobodan svojim putem ići,
jer nove će pjesme odsad biti pjevane!
Hrvatska se svojim junacima diči!
Vidjet ćeš, sine, na koraku vremena,
zbog križeva bit će bezbroj punih čaša.
Pjesmom će se hvaliti junačka imena,
uz sopile, gajde, uz pjesme tamburaša.
Digni čelo, sine, ali spusti se na koljena...
zahvali im, pa grleno zapjevaj Lijepa Naša…!
Slavica Juhas
#vukovar
Post je objavljen 24.05.2021. u 13:02 sati.