U HRVATSKOJ SUZI
Stihove govori gospodin Zrinko Kapetanić.
Ja mogu i hoću svakom otkucaju srca
narediti da se sjeća, da ne zaboravi
patnju domovine, koja i danas grca,
lica uronjena u premiloj nam zastavi.
Neutješno nariče, vaj, srce joj se kida,
kad vidi da na humcima ugasle su svijeće,
a ponos se sakrio između četiri zida,
pa nam sad i maćeha grobljima šeće.
Obriši suze, Kroacijo, zemljo moja mučna,
obnovljenom snagom Dunav zaustavi,
samo dok svijet čuje da iz bivanja žućna
branitelje Hrvat časti i slobodu slavi.
Podaj nam ruku, Hrvatska, ljubljena mati,
obiđimo zajedno svaki grob junaka,
s trnjem u duši da kriknu svi Hrvati:
Neka im hrvatska zemlja bude laka!!!
Kleknimo, prislonimo lišca na grobove njine,
poslušajmo vapaj nesretnog nam roda:
˝Naše kosti počivaju u suzi Domovine,
ali gdje su hrvatski ponos i sloboda?!˝
Ja mogu, i hoću!, kunem vam se čašću,
do zadnjega dana pamtit ću žrtvu vašu!
I čuvat ću Hrvatsku, od vas danom vlašću!
Bit ću vaš dah, vaš glas za Lijepu Našu.
Ja živim vaš san, uzdignuta čela, odvažno.
Ja sam vaše htijenje, s krunicom oko vrata.
Kroz vaš duh koračam, gazim zlo i lažno!,
jer budućnost gradim na žrtvi Hrvata.
Nepravdu otrpim za nazubljena mraka,
u bezglasju, u suzi razgovaram s vama.
Do svitanja zurim u domaju punu raka,
i u ogroman križ, koji lebdi nad nama.
Jutrom misli utihnu, sve bučniji je svijet,
loše vijesti pljuskaju me, i grebu, i bodu,
al u srce za vas spustim svježi cvijet,
i uz hrvatske suze... udahnem slobodu!
Slavica Juhas
#vukovar
Post je objavljen 24.05.2021. u 10:59 sati.