Marketing
Ča je more, da bi bilo polje
Ča je more da bi bilo polje...
Jedna od meni najdražih čakavskih pjesama tipičnih za moj rodni kraj, uz onu o črnon Moru i vetru ki je tiho popuhnul, jutros se ostvarila pogledom s našega balkona.
Ajde dobro, osim divojki ke bi naranče sadile na ovu kulisu bi pasali i Mel Gibson i Joaquin Phoenix dok s alufolijom na glavi i baseball palicom u ruci love zle svemirce po polju kukuruza.
I ne samo na kulisu valovitog polja, nego i na cijelu ovu kulisu postapokaliptičnog svijeta u kojem živimo.
U kojem možeš na kavu nakon što napraviš test.
Pa onda dobrovoljno provodiš ono malo slobodnog vremena izmedju dva home officea testirajući sebe i djecu.
Čovjek bi gledajući red u kojem ekipa dobrovoljno stoji satima pomislio da je Bandić uskrsnuo u Heidelbergu i dijeli besplatan fažol.
Ali ne, ovi čekaju na test kojim ti vrtaju u nos da bi mogao negdje sjesti i pojesti fažol koji još moraš i preskupo platiti.
Kao i test, ako ga nekim slučajem ne radiš prvi put ovoga tjedna.
I ovi su se nama rugali kad smo početkom osamdesetih, u vrijeme nestašice, stajali u redu za deterdžent i kavu.
Evo ih stigla karma.
Sve se vraća, sve se plaća.
Sad oni stoje u redu za kupiti trenirku.
I u redu za kupiti mirišljavi sapun.
Pa u trećem za kupiti knjigu.
U četvrtom da kupe jeftinu štracu šivanu u Bangladešu.
A simpatizera sado mazo scene pune ulice.
Iako maske na otvorenom nisu više potrebne jer je incidenca u medjuvremenu ispod 35, još uvijek barem polovica baulja okolo maškarana.
Naučila se paščad na brnjicu, neki je vjerojatno i po kući nose.
Nekim novim klincima ostaje malo druženja na zidiću uz pohani batak iz KFC-a kao jedina opcija društvenog života za koju im (još) ne treba test.
(Za čekanje pola sata u redu za hranu za van ne teba test ali za sjesti za stol i pojesti na miru treba?)
Kojeg u školi moraju raditi triput tjedno dok se prioritetno cijepljena bakica opet vozi po Neckaru sa svojim društvom i ispija kavicu uz kolačić.
Nekako mi se čini da su se prioriteti debelo pobrkali.
Starost je važnija od mladosti (na kojoj svijet ostaje), bolesni (i zato prioritetno cijepljeni) ponovno žive normalan život a zdravi moraju dokazivati da nisu bolesni za pišljivih 24 sata nekakve imitacije života.
Kad bolje razmislim, gnjiljenje na kauču uz drugu, nepotrebnu sezonu neke Netlix serije, daleko je manji horor od nove "slobode" u kojoj slobodno nek uživaju.
Bez mene.
Kako narod kanta, kantan i ja
(Ča je more da bi bilo poje)
Ne radi naranač, nego radi nje
Jedine moje
S jednin furešton na jahtu je šla
Va stari kraj odonda ni još prišla
Prišal je glas da sej oženila
Ko pašaport badijeru je prominila.
A ja na rive još san sam
Pride mi teško pa kantan.
Post je objavljen 22.05.2021. u 17:42 sati.