Postoji jedan grad u kojem sam odrastao!
I!?'
Postoji jedan grad u kojem starim!
To je naizgled, isti grad!
Vjerojatno ću i "kihnuti" u tom gradu.
Ali ništa u tom gradu nije isto!
Ne mislim tu na pobjedu neke nebulozne i autistične skupine leftarda nego na prihvaćanje stvarnosti!
Čak i u doba komunističke partije je čovjek imao osjećaj da živi u glavnom hrvatskom gradu i da si najvećim dijelom okružen ljudima koji su toga svjestni. Naravo, od 45. je taj isti grad "pošumljavan" četnicima i bagrom drumskih razbojnika ali se svejedno nije dao!
A sad se predao!
Stanovnici ovog grada su se odlučili za promjene .....ha..ha
Promijenimo sve, da ne promijenimo ništa!?
Ili sam ja imao iluziju o ovom gradu!?
Bio sam poput onog Borgesovog Langobarda koji "osvaja" Ravenu ili kao što je Štulić napisao "kad sam kao mali došao u grad.."
Mene su već ko klnca selili, tako da me dolazak u Zagreb nije ni iznenadio, ni oduševio, ni frustrirao, ni bitno izmijenio "moj pogled na svijet"
Ali je ipak utjecao na razvoj moje "(s)ličnosti.
Sad, nakon 50 godina "moga Grada" ja ne mogu....dignut nogu.
"Preživio" sam Vrhovce, Mikiće, Mikše, Dropulićke, Bandiće.....
Hoću li moći preživjeti "Možemo mi to"
Naravno!
Čovjek je stoka!
Prilagodi se!
Zar se to ne zove, evolucija! ili konformizam?
Post je objavljen 19.05.2021. u 13:56 sati.