TREBA LI SUMNJATI U TOMAŠEVIĆA?
Tomislav Tomašević je na lokalnim izborima koji su održani u Hrvatskoj 16. svibnja, na listi za gradonačelnika grada Zagreba dobio 45, 15 posto glasova. Zato što postotak glasova nije veći od 50 posto, slijedi i drugi krug izbora 30. svibnja, a konkurent Tomaševiću je Miroslav Škoro, točnije dr. Miroslav Škoro, on doktor je ekonomskih znanosti, koji je drugi na izborima po broju osvojenih glasova od birača, a to je broj od 12,6 posto. Tako će na izborima svoja imena, sposobnosti i projekete koje su do sada komunicirali, sučeliti onaj koji se odavno sprema za gradonačelničko mjesto, koji je to najavljivao i prije godinu dana, a to je Tomislav Tomašević i onaj koji je u utrku za gradonačelničko mjesto krenuo posljednji, tek nakon što je Milan Bandić koji je također bio i po semi put gradonačelnički kandidat, iznenada umro, zadnjeg dana mjeseca veljače.
Škoro je u gradonačelničku utrku ušao iz želje da pokuša, s mišlju da kroz taj vid političkog sudjelovanja popularizira svoju stranku Domovinski pokret, a ne s vjerom u svoju pobjedu. Jer realno gledajući, on ne poznaje suštinske probleme funkcioniranja grada Zagreba. On nezna ni koliko kvartova ima Grad Zagreb. On je do svoje sadašnje dobi živio i proživio karijeru koja ga je učinila i bogatim i poznatim, točnije slavnim, koliko to može čovjek biti u Hrvatskoj. On više nema energije, iz današnje pozicije, spustiti se na razinu osobe koja zna i može rješavati probleme opskrbe vodovoda i odvodnje, otpada i spalionice smeća, Jakuševca, škola koje treba obnavljati, poput škole na Bukovcu, čiju djecu nekoliko autobusa svaki dan prevozi na nekoliko drugih lokacija u gradu gdje se za njih održaava nastava, pet stotina tisuća kanti za smeće u Zagrebu itd. Škoro može samo odabrati suradnike koji će to raditi i rješavati umjesto njega i nadalje imati 27 gradskih ureda i isto toliko pročelnika . A Zagreb to ne traži. I Tomašević je najavio da taj mastodont Uprave grada mora biti smanjen, a mnoge uprave spojene. Zagreb traži gradonačelnika koji će to znati voditi Grad i imati viziju Grada za budućnost. Osim toga Škoro nikada nije bio predstavnik grada u Gradskoj skupštini gdje se rješavaju i komuniciraju esencijalni gradski problemi, za razliku od Tomaševića kome je Gradska skupština bila zastupničko mjesto i izvor informacija i promišljanja rješenja.
Doduše i HDZ- ov kandidat za gradonačelnika dr. Davor Filipoviću bio je član gradske skupštine. No koliko je tog profesora ekonomije problem grada uopće zanimao? Šef stranke HDZ-a je Filipovića za kandidata gradonačelnika izabrao tek u mjesecu veljači, što je ovome bilo prekasno da bi ostvario neki zapaženiji rezultat od četvrtog mjesta s postotkom od osvojenih 9,83 posto. Iako njegov program stavlja akcenat na borbu protiv korupcije, bržu obnovu Zagreba, transparentnost gradskih procesa i izgradnju Nacionaalne bolnice. No nije to dovoljno ukomponirao u svoje predizborne nastupe. Nije se Filipović svojim znanjem o funkcioniranju Grada snašao na poziciji kandidata za gradonačelnika Zagreba. Nepoznavanje problema grada Zagreba kompenzirao je različitom retorikom od svog bavljenja košarkom, do komunikacije čiji je način odveo tako daleko u negativnom smjeru da je dr. Vesna Škare Ožbolt protiv njega podnijela kaznenu prijavu za klevetu. Nije to baš sjajno, ali to je činjenica.
PARALIZIRANA VREMENA SU PROŠLA
I onda nakon javnih rezultata o drugom krugu izbora s Tomaševićem, Miroslav Škoro je komentirao rekavši da to nije , niti zeleno niti lijevo, da je to ekstremno lijevo i da će biti raskrinkano, a ljevica zaustavljena, pozvavši samoga Boga da mu u tome pomogne. U srijedu 19. svibnja Škoro je pred novinarima održao svoj traktat o izborima između njega i Tomaševića rekavši kako ništa nije gotovo. Tumačio je da sve što on započne i završi, prvi faks, drugi faks, doktorat, kuću na koju na kraju stavi krov. Govorio je o svemu samo ni riječi o svom programu „ Grad za sve nas“ koji je na internetu i ima 126 stranica. Čak ga nijedan novinar ni riječju nije upitao o vođenju grada i onome što je napisano u programu .
Škoro ima retoriku radi retorike, priča o svemu i svačemu- a kako bi vodio Grad Zagreb- o tome ni riječi. Ali svom svojom retorikom želi navesti slušatelje na pomisao kako on zna voditi Grad, a Tomašević nezna. A Škoro uopće ne govori o meritumu. Jer važno je imati vlast i biti čelni čovjek! Jer, on kaže "Ja sam političar".
No ipak - građani shvaćaju da su sa Bandićem ta paralizirana vremena prošla. Vidi se to ipak kroz rijetke ankete .
I zato Tomaševićevih prijeđenih 18 tisuća kilometara po cijelom Zagrebu i svim kvartovima u šest mjeseci, kako je to sam izračunao, zacijelo će dati rezultat 30. svibnja te će Tomašević postati gradonačelnik, različit od Bandića i sve već pozvato, s vizijom kako i kamo grad Zagreb voditi. I to s obzirom na trendove i politiku koju zastupaju europski gradovi u skladu s direktivama i ciljevima EU.
Zouhar Zec Margareta
Post je objavljen 19.05.2021. u 13:18 sati.