Budim se u izmaglici. Zapravo, budi me Beba.
Ovih dana pocinje partijati izmedju 6 i 7 ujutro.
Jos u izmaglici spremam hranicu, mijenjam pelenicu, hranim. Prokuhavam vodu. Stavljam kavu na kuhanje. Tek me miris vruce kave ozivi dovoljno da magla nestane.
Pricam s bebom dok doruckujem. Onda joj palim crtice dok pristavljam kasicu na kuhanje. Steriliziram flasice.
Opet je hranim. Stavljam drijemati.
I tek onda imam trenutak da malo disem.
Prvo gledam poslove, a tek onda postove. Nisam dobila odgovor na nijedan natjecaj za koji sam se javila u zadnje vrijeme. Fali mi raditi. Fali mi financijska neovisnost. Fali mi maknuti se iz kuce na par sati.
Pijem terapiju. Cuvam bebi snove. Uskoro ce se probuditi. Malene okice postaju nemirne. Otvara ih... I trazi me. Ponovno se podsjecam da to malo bice volim vise od svega. Ostavljam umor. Prebacujem se u Mama mod.
Post je objavljen 19.05.2021. u 10:41 sati.