Marketing
Ledenice
Ljeto je, plaže pune,vrisak djece ,pjeni more, kamen gori.Ostaviti to sve za sobom i krenuti negdje gore visoko, među divlje konje,starom razrovanom cestom,punom smeća ,nažalost. Tamo nas čeka stara razvalina velikog grada. Njegov kamen gori, bole ga staračka leđa, trpi zaborav ljudi, samo ga zmije čuvaju da ne ostane totalno sam.Gleda on na more,još uvijek staračkim očima pazi ovaj kraj, kako je navikao od svojih početaka,jer protiv navika se ne može, Ispod njega groblje, groblje ljudi,ali i groblje uspomena i samo je ono razvalina. Nema tu više ukopa, sve je prepušteno modernom. Neki prolaznik ili namjernik svrne okom,poslika, a onda se ipak u modernom duhu vremena popne malo više, grad je grad,ali pogled je fantastičan. Povijest ljudskog uma ne pazi na suze tog starca. Poza i slika je sve ono što oni, ljudi od njega traže.Nitko od njih ne misli, da nije njegovog „djetinjstva“,njegovog mladenačkog borbenog žara i junaštva ,da istom danas ne bi bilo niti tog pogleda,a možda niti nas samih na ovom kraju. Trenutak užarenog sunca i bol.
Selo je malo,modernizira se ,premda spava onim seoskim napuštenim snom,sa nekom crkvom, s obzirom na povijest ,dosta mladom, tek iz 1827 godine i posvećena je kao velika većina i ovdje opet zagovoru BDM. Župni je dvor iz 1826 za vrijeme župnika Đure Rukavine.
Iznad sela, na oštru kamenu stoji ta ruševina ,ograđena još jedva vidljivim tvrdim zidima.Sam taj grad stajao je na uzvisini ,na najvišoj točki, radi pregleda svega ono što može prijetiti i branio ulaz u Vinodol,a nije bio sam. U sredini je bila jaka četverouglasta kula, a naokolo zid sa dvije polukružne kule na vanjskoj strani ,koje su ujedno bile uglovi gradskih utvrda. Ulaz u grad bio je od strane sela,a do njega se pružio jak bastion.
Pretpostavlja se da je grad ovdje još od rimskog doba i na tim rimskim zidinama podignut. Onuda je svakako prolazila rimska cesta s Tarsatice k Senju i prema Dalmacije, pa je naravno da je tamo trebala biti kakva stacija. U to „hrvatsko“ vrijeme pripadao je taj kraj,ledenički, staroj hrvatskoj knežiji (comitatus) vinodolskoj, te je u njoj bila posebna općina. Godine 1225 dobiva knez krčki Gvido (Vid) od kralja Andrije II ovaj posjed, i tada već vjerojatno stoji ovaj grad,a u njemu Frankopani smještaju svog satnika.
Kad su se u Senju 14 lipnja 1248 godine mirili Senjani s Dubrovčanima zbog nekih otimačina na moru, spominje se među nazočnima i Stjepan iz Ledenica.
Pod kraj 13 stoljeća imale su Ledenice dva svećenika i satnika i to Ratka i popa Radoslava te satnika Dobroša. Ovu trojicu isto tako nalazimo i 1288 godine na zboru Vinodolaca u Vinodolu, gdje zastupaju svoju općinu kod stvaranja „Vinodolskog zakonika“.
I tako stoljećima Frankopani rješavaju nesuglasice između općina,kao pravi vladari ovog područja. Možda je zanimljiv podatak, a radi se naravno o imenima i posjedima, da je knez Dujam Frankopan često boravio u Ledenicama i tako je ondje 17 5 1477 god.izdao pismo Đuri Riječaninu (Rezanin de Richa) kojim je potvrdio dar svoga brata Martina (posjed imanja Mrkoplja). Isto tako je knez Dujam u Ledenicama pobirao i carinu i nije štedio niti zagrebačke trgovce koji su onuda prolazili s robom prema Senju. Kako su zagrebački trgovci po svojim povlasticama bili oslobođeni od plaćanja „trgovine“ požale se oni kralju,našto kraljevski sud u Zagrebu 1481 godine zabrani knezu pobiranje carine.
God 1530 ponovni pohod Turaka na Ledenice.Taj su put Turci poslali glasnika kaštelanu Pflegeru ,htjevši ga pridobiti za sebe,kako pucanjem ne bi odao njihov dolazak, kako bi što skrivenije i tajnije ušli u Vinodol,ali je on to odbio ,te javio Jakobu Reinachu,kapetanu u Preinu.
No i kasnije borio se ovaj grad za slobodu.Za jakih turskih provala u Hrvatsku 1575-1582 snašla je Ledenice strašna nevolja.Iz Like provale Turci u jakim skupinama u Primorje te se 8.12.1577 godine našli pod Ledenicama.Bilo ih je oko 500.Popale mjesto i odvedu 20 žena i djece u ropstvo. Ubrzo se skupi narod te kamenjem potjera Turkei tako bude spriječena još veća šteta.
1612 godine navodi se da je grad bio ruševan,zbog slabog održavanja,odnosno nije bilo dovoljno novaca,a i političke prilike i svađe pogodovale su tome.Mlečani,Turci Uskoci vječna borba ovaj krajeva protiv stranaca, a nebriga Austrije pojačavala je cijelu situaciju. Kada je Lika oslobođena od Turaka i Uskoci napuštaju Ledenice počinje njihovo propadanje.
U gradu je romanička crkvica Sv.Stjepana. Ne zna se datum izgradnje.
Ledenice ,kao i svi ti naši gradovi ,kao pravi starci traže našu pažnju, malo njege u te stare kosti,pa kad ste gore,pomilujte ih.To starci vole.
Post je objavljen 18.05.2021. u 09:17 sati.