Život je Božji dar nama i našim roditeljima. To je neizmjerno veliki dar ljubavi, toliko velik da Stvoritelju trebamo zahvaljivati a najbolja zahvala je činiti djela ljubavi kojima usrećujemo ljude - djecu Božju. Znamo, na zemlji moramo sve zaslužiti i to na različite načine. Ona je mjesto zasluga i zato je usput mjesto učenja i mjesto trpljenja. Da bismo došli u našu vječnu domovina gdje nam je Bog pripravio počinak i uživanje u vječnom kraljevstvu zvanom Raj, moramo iskusiti i pretrpjeti razne kušnje i nevolje koje nas uče, iskušavaju i oblikuju, da bismo znali i bili dostojni na nebu živjeti i uživati vječni mir. U ljubavi nama trgovine, ona po Duhu ljubavi sve prožima i sve daje, ništa sama po sebi ne uzima, a sve drugo u životu, u procesima je trgovina i ravnoteža postojanja. Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun mnogih nevolja. (Job xvi, 1.) Da, svi moramo trpjeti, bili pravedni, bili griješni svak mora nositi svoj križ. Trpljenjem dobivamo ulaznicu za Nebo a ljubav je moneta svemira koja se dobiva po djelima milosrđa i svrhovitog trpljenja. Tko nosi svoj križ u vjeri strpljivo spašava se, a koji nosi neustrpljivo gubi se. Iste nevolje, kaže sv. Augustin, šalju jedne u nebo, a druge u pakao. S kušnjom trpljenja, govori isti svetac, razlikuje se slama od zrna. Koji se u patnjama ponizi i prilagodi Božjoj volji, je zrno za raj, a koji se u svojoj oholosti protivi i mrmlja i zato ostavlja Boga, slama je za vječni oganj.
Onako kako je Bog postupao sa svojim ljubljenim Sinom, tako postupa i sa onima koje ljubi i koje je „udarao“ da nadoknađuju ne samo svoje nego i za grijehe svijeta. Zato je rekao jednom sv. Tereziji: Znaj, da duše najmilije mojem Ocu su one, koje podnose najveća trpljenja. Ista svetica ukaže se poslije smrti jedonoj Sestri i reče joj da uživa veliku nagradu u nebu ne toliko za svoja dobra djela koliko za trpljenja podnesena u životu radi ljubavi Božje. I kad bi se za koju stvar željela vratiti na zemlju, prihvatila bi jedino da može trpjeti za Boga. Nećemo biti s Njime proslavljeni, ako ne budemo s Njime trpjeli. Bog u svojoj dobroti u sakramentu pokore oprašta griješniku koji se iskreno kaje, ali Njegova pravda zahtjeva zadovoljštinu. Zadovoljštine čovječje su nedostatne da svojom zaslugom zadovolje pravdi Božjoj. Zato On u svojoj dobroti pruža čovjeku sredstvo, naime, da se okoristi zaslugama Isusa Krista ujedinjujući svoje trpljenje sa Njegovim, prisvajajuć si po ovom ujedinjenju njihovu neizmjernu vrijednost. Tako su pravednost i dobrota potpuno zadovoljne. Ne koristeći pokoru i trpljenje za svoj spas, duše ljudi rijetko odlazi izravno u raj, pa je prije odlaska za većinu spašenih duša planirano vremenito čišćenje i trpljenje (u čistilištu) kao nadoknada za grijehe i kao pripravu (čišćenje) za nasravak života u kraljevstvu Božjem. Ima ljudi na svijetu koji pored svoga križa dragovoljno prikvaćaju trpljenje za druge. (Npr. vidjelica Vicka – Međugorje, godinama boluje za spas duša u čistilištu, nakon što je vidjela njihove patnje u viziji ukazanja). Čovjeku bez vjere i nade teško je u sve to povjerovati! (nastavak u komentaru). (EuM – nedjeljom do 12)
Post je objavljen 16.05.2021. u 10:13 sati.