Marketing
Novi Vinodolski
Krenuli smo rano ujutro iz Rijeke prema Fužinama,tamo ćemo I ručati,jer nam se natrag nekako I ne žuri,a krasan je zimski dan,koji već pomalo miriše na proljeće.Cesta je mirna,nema gužve niti puno auta,jer Hrvatska radi.Najradije biram radne dane za svoja putovanja,jer ona je I lakše slikati,a isto tako I prošetati u miru.Udahnuti zrak Gorskog kotare,koji miriše I na sol s mora.
Toliko toga je vrijedno vidjeti u ovom kraju,ali se nekako prepuštam odmoru I trenutno me ne zanima niti povijest niti povijest umjetnosti,nego samo šetnja uz jezero,vožnja kočijom I opušteno uživati u prirodi.Tamo preko puta tog restorana –hotela Bitoraj na vratima neka glava.Odmah naravno automatski nekako počinje I moja znatiželja ipak.Od profi deformacije ipak ne mogu samo tako pobjeći,kad me goni ta znatiželja.No,ovaj puta ću to preskočiti I krenuti možda s time kad se vratim s mora kontinentu I krenem prema unutrašnjosti.
Dan koliko je kraći još uvijek ipak I diktira vrijeme,a povratak ne može proći da ipak nešto I ne vidim.Ipak se nakon šetnje opet I ogladni.Gore po brdima I šumama ljudi beru šparoge valjda,pa je uz cestu parkirano I nekoliko automobila,a mi se žurimo prema Novom.Dugo nisam bio u tom Novom Vinodolskom,pa se eto nakon nekog vremena,uz sjećanje na ljeto I turizam,sjetim one Vinodolski dolče da si zdravo.Nekako su mi moja doma to stalno ponavljali,kao da su željeli da to dobro upamtim.Od mojih mladih dana,djetinjstva ću bolje reći,ipak se taj Novi promijenio.Naoružao se turizmom,kafićima,fast foodovima,hotelima,marinom I svime onime što bi moglo nekoga nagovoriti da ovdje okupa svoje tijelo,da potroši novac ili se samo zabavi.
Cesta me je dovela I tu sam već pred kućom u kojoj je neko vrijeme boravio I August Šenoa 1874 godine.A zamalo do nje je I ostatak grada ,onog Frankopanskog kaštela iz 13 stoljeća.kula Kvadrac.
Ovako nekako opisuje Kukuljević-Sakcinski Novi Vinodolski
Za četvrt ure vožnje dodjoh sretno u Novi i odjedoh kod tadašnjega predstojnika crkve senjske, kanonika Agrikole Kargačina, koj me sa svojim otcem, starcem od . 83 godine, veoma prijazno primi, ali oba posljednji krat u svom životu, jer za malo godina zatim umroše oba. Prvi moj hod bijaše u crkvu sbornu, koja je u XIII. ili XIV. vieku sagradjena u romanskom slogu. Ima ti i broda, od kojih je srednji višji od drugih dvajuh.
Od ovih dieli srednji šest obi ili lukova, počivajućih na konzolih ili glavicah od četverouglastih stupova. Iznad lukova ili arkada stoje sa svake strane tri podugačka odozgo obla poluprozora, a u pobočnih prozorih ima. isto toliko
četverokutnih prozora, koji bijahu njegda, po svoj prilici, takodjer obli. Sveti-lišće dieli od sriednjega broda obli luk sa rebri, a prima svjetlost kroz tri obla prozora. Svod je tu okrugao poput kube, dočim je srednji brod ravnim
štukom (Sturzboden) pokriven, pobočni pako brodovi svodjcni su na oblo. U sakristanu vode dvoja vrata, jedna iz svetilišća, druga iz desnoga broda crkve.
Pročelje crkveno ima troja vrata, srednja velika na oblo svodjena, a uz bok dvoja četverokutna, valjda kasnije načinjena. Do srednjih vode visoke kame-nite stube. Crkva je posvećena sv. Filipu i Jakovu, te ima na glavnom oltaru liepu sliku otilr svetaca iz mletačke škole. Liep je umotvor takodjer oltarna slika sv. Ivana Nep. Pred velikim oltarom stoji grobna kamenita ploča sa izvajanim likom modruškoga biskupa Krstofora, koj g. 1493 pred Turci ovamo pobježe i za njekoliko godina umre. Njegov nećak, Feliks Plianko Dubrovča-nin, stavi mu na istoj ploči god. 1517. sliedeći napis;
NTOHIORO EPISCOPO MODRVSIENSI FELIX
PLIANCVS DE RAGUSIO PATRVO F. OB AMOREM
PIENTISSIME POSVIT. MDXVII.
Sa svake strane velikoga oltara stoje mramorne grobne ploče senjskih biskupa Kabalina i Ježića. Zatim s desna starinska biskupova stolica iz lipova drva umno rezana i grbom, kako kažu biskupa Krstofora, urešena. S vana na svetilišću urezana je godina I5XX, a glagolski (1520), kad je sveti-lišćc popravljeno. Na pročelju crkve diže se iznad srednjih vrata liepi zvonik u visini na dva poda. Ima tri obla tanka prozora, poduprt je sa strane pobočnimi zidovi, pokriven šiljastim krovom.
U sakristani čuva se veoma ukusno u gotičkom slogu tankimi žicampločicami izradjena srebrna i dobro pozlaćena monstranca, donesena ovamo koncem XV. vieka iz Modruša po biskupu Krstoforu. Isto tako ima još od njegovih vremena moći sv. Uršule, dvic srebrne glave s moćmi njekih svetaca, srebrni krst s komadićem drveta od Isusova križa i stupalom sv. Jakova. Barem se tako od starine pripovieda, pa tko će u 19. vieku da posumnja o
čistoj istini toga pripoviedanja!
Osim sborne crkve ima Novi još tri stare crkvene sgrade u gotičkom slogu. Prva je kapela sv. Trojstva. Njezino pročelje naliči običnim našim primorskim crkvam, s malim probušenim zvonikom, u kojem zvonovi prosto vise, i s oblim prozorom u slici deteljina lista. Vrata ima šiljasta, a u jedinom brodu dva prozora, takodjer šiljasta. Apsis dieli od broda šiljasti luk, a svod je na oblo sveden, bez ikakovili rebara.
Druga je zapuštena crkva u Novom razvaljenoga sada monastira pavlin-skoga. Njezino pročelje sa probušenim šiljastim zvonikom naliči kapeli sv.Trojstva, samo što su na ovoj crkvi četverouglasta vrata i odozgo tri četverouglasta prozora. Nad vratili stoji frankapanski grb. S nutra je crkva dosta prostrana, premda ima samo jedan brod. Svodjena je na krst, a rebra od svoda poči-vaju na osam polupilova, kojih glavice urešene su lišćem i figurami. U svetilišću vide se s obiju strana iznad velike oble uložnice dva sliepa šiljasta prozora, koje dieli zidni polustup, urešen na šiljku lavskom glavom. U brodu ima šest četverokuta ili prozora, koji su valjda, kao i oni na pročelju, zajedno s vratami, prilikom popravljanja, mjesto šiljastih načinjeni, budući da neod-govaraju ni vremenu gradjenja (XV. viek), ni slogu crkve. Čitava crkva zajedno s kapelom, koja je s južne strane prizidana, bijaše njegda urešena slikarijom na ljepu, ali se sada vide samo tragovi. Sa sjeverne strane crkve pružao se njegda veliki samostan pavlinski. Usred njegovih porušenih zidova stoji sada novljansko groblje. Medju novijimi zapamtio sam grob otca Mažu-ranića, koj umre 1844. u 72. godini.
Treća gotička crkvica SS. Fabijana i Sevastijana sagradjena je godine
1511, kako njezin glagolski napis svjedoči. Budući da bijaše zatvorena, nemogoh ju razgledati.
Rečeni glagolski napis glasi ovako:
˝Va ime božje amen. Ljet gospodnjih č. f, a. i (1511.) va vrjeme presvetoga oca i gospodina, gospodina Julja pape b. (II.) ljeto nega z. (S). I biše tada naš gospodin vzveličeni knez Brnadin, i biše tada plovan gospodin Andrij. Tada bi učinena ova crkv s. Fabjana i Šestjan (Šebastjana).
Znamenit je u Novom stari polurazoreni grad frankapanski, jer je on upravo zametak čitavomu mjestu, kojemu ime poda. Bijaše sagradjen na
četiri ugla u dva poda. Na iztočnom kutu nalazilo se branišće sa visokom
četverouglastom kulom. Odtuda prolazilo se na poveći okrugli prostor, gdje bijaše drugo veće branišće, ogradjeno debelim zidom s puškaricami. Zapadna i sjeverna strana grada, gdje stojaše njegda kapela, od koje se vidi još jedan gotički prozor, porušena je skoro sasvim. Južna i iztočna strana grada saču-vana je još i priredjena za stanove i pisarne ureda tridesetnice i obćine. Tu je takodjer obćinska učiona. Prije bijahu manje skaline sa zapadne strane, a velike sa juga, koje vodjahu u velike dvorane. Sada stoje male skaline s iztočne strane. U sredini grada bijaše prostrano dvorišće. S nutra imao je grad sa sjevera i iztoka četverouglaste visoke tornjeve, od kojih je iztočni jošte sačuvan i gustim, bujnim bršljanom obrašćen. U taj toranj zatvarahu njegda prestupnike i sužnje. Na iztočno-južnom uglu, kod glavnoga ulaza, stoji visoki okruglu toranj, od zdola širji, od zgora užji, dobro sačuvan. Okolo grada bijaše brana ili platno, utvrdjeno na sve četiri strane malimi okruglimi tornjići. Prema jugu bijaše izlazak na more.
Post je objavljen 15.05.2021. u 08:09 sati.