od buđenja pa sve do odlaska u krpe,
ja sam samom sebi pokretni spomenik –
zdanje posvećeno uspomeni na čuvene dane
lakomislenosti. ispituju me pogledom i
vide utvrđeni srednovjekovni dvorac –
sa zidinama okruženih jarkom ispunjenim vodom
za obranu od dosadnih. negdje iza ručka,
u kratkom razdoblju usporene svijesti,
između košmarnih priviđenja i pronicljivih
definicija sebe u svijetu, i svijeta u sebi –
predosjećam golubove kako upropaštavaju
spomenik, i ovnove kako razbijaju vrata dvora.
Post je objavljen 14.05.2021. u 20:05 sati.