...“ te su oči stare bez kolura i piture,ča se na nji napuhalo z juga il z bure,ne čuju se glasi dice,zamrle su postejice.....“ pjevao je pokojni Toni Kljaković davno i ta me pjesma uvijek prati u glavi,kad god se nađem nasred Kvarnera,a obavezno tom pjesmom pozdravljam more prvi put u godini.
Zapuhala bura ,nosi valove,trese auto kojim žurim opet i opet prema Novom Vinodolskom.Stajem negdje u Kostreni da poslikam buru,no ona mi iz inata nije dala van iz auta.Pokušam joj se ulizati,provući barem na tren,ali nosi i mene ,a nosi mi i kapu s glave i kaže ne dam,Sjedni u auto i bježi od mene na toplo.No,nisam niti ja tako mekan,tvrd sam ja ko orah,pa mi sve oni bikovski rogovi vani,idem pa makar pucalo.Borimo se volan i ja protiv nje,a ona kao prava dama malo pleše i pjeva,a malo urla i razbija.No,ipak sam ,čini se našao malo zaklona,ali prevara,ona bjesni i bjesni na mene.Već izdaleka vidim tvrde ,koji čuvaju ulaz u Bakarski zaljev,zide i tu sam još malo,pred ovom zadnjom baroknom crtom Zrinskih ili Frankopana,jer je Zrinski dao svojoj ženi upravu nad Kvarnerom i Primorjem i ovim gradom,misleći da će se dvije žene bura i Katarina Frakopan lakše složiti,no,obadvije bijahu jake i prkosiše jedna drugoj.
IZ prethodnih stoljeća renesanse stare Kraljevice diže se ona Nova,sa još arkadnim dvorištem,ali uređena od strane venecijanskih i lombardijskih arhitekata nanovo u novom duhu razgibanog baroka.Poslije ravnih linija dolaze nove,šarene,oble ,okrugle,ali zadržavaju ipak onaj prvi osnov obrane,premda je to već danas dvorac,ali sa zidinama i dvorištima opasan,da ipak čuva privatnost i sigurnost obitelji,ali i da brani zimu koju vjetrovi nose u taj kutak.Ta Nova Kraljevica rezidencija je dinasta,skoro pa kralja,izgrađena „ex fundametis et Sumptuoso opere“.
1653 godine već ovdje stoluje Knez Petar i naziva ovu rezidenciju „ naša Kraljevica“,a naziv Nova Kraljevica ili Novi Zrinski Grad srećemo 1665.godine.Sam taj korpus dvorca postavljen je na osami,izvan središta naselja,na samom moru,a njegovo pravokutno dvorište zatvoreno je sa četiri jednokatna trakta.Prizemlje je namijenjeno internom gospodarstvu i obrani,a na katu su sobe za stanovanje.Njegove barokne ugaone kule uporišta su za obranu i za osmatračnicu.Na tom dvorcu kao da je sve novo u arhitekturi hrvatske,zato on predstavlja taj pravi kaštel,obrana i stanovanje i nema kompromisa sa starim shemama gradnje.Njegovo je mjesto točno odabrano na ulazu u Bakarski zaljev,sa svih je strana jednako uočljiv,i vidi se jasno i točno da je građen po baroknoj logici,precizno odabranim položajem sa jasnim vizurama.No,nije samo ona raskošna vani,ta rezidencija daje stanovanju i naravnu bogatstvu silnih Zrinskih-Frankopana,sa točno naglašenim ukusom ženske ruke banice Katarine u ukrašenim kožnim pozlaćenim tapetima,mramornim kaminima,podovima složenim od mramornog mozaika,upravo ono što se traži kao reprezent jedne moći.Bliže kralju,manje plemiću.
Kao i ostalim dvorcima ovdje ostaje samo spomen te velike obitelji,sve je odnešeno i razneseno u vihoru izdajstva,ali se grad drži i čeka novo lupanje potpetica,novu neku obnovu i smiruje buru u svojim zidovima.A ona mu vraća tako da mu daje potrebni sjaj i pogled iz daleka i kao da te gura prema njemu.Skreni ovdje putniče,ja te nosim i nećeš mi pobjeći dok se ne pokloniš ovoj ljepotici,mojoj prijateljici.
Pa ako i Vas bura natjera ,ona senjska ili ova kraljevička, da stanete neće Vam biti žao,ući ćete u povijest,popiti kavu na vjetru,pogledati zapjenjeno more i valove koji čuvaju našu Kraljevicu.
Post je objavljen 14.05.2021. u 14:29 sati.