U desetom selu živi Antuntun.
U njega je malko neobičan um.
On posao svaki na svoj način radi: jaja za leženje on u vrtu sadi.
Kad se jako smrači, on mrak grabi loncem.
Razlupano jaje on zašiva koncem.
Da li je jelo slano, on to uhom sluša.
A ribu da pjeva naučiti kuša.
Na livadu tjera bicikl da pase, da mu miše lovi on zatvori prase.
Guske sijenom hrani, snijegom soli ovce.
A nasadi kvoćku da mu leže novce.
Kad kroz žito ide on sjeda u čun.
Sasvim na svoj način živi Antuntun.
Napisao: Grigor Vitez.
Navodno je Antun Tun postojao. Rođen 1908.godine u Donjoj Kovačići, gdje se uspješno bavio poljoprivredom i stočarstvom. Navodno je izvrijeđao Grigora Viteza kad je nakon Drugog svjetskog rata došao po nalogu Komunističke partije prikupiti žito od Antuna. Tada mu je obećao da će mu se osvetiti, te da će napisati knjigu o njemu. I eto ga - Antun je završio u školskoj lektiri....Naravno, sve je ovo pisano u prenesenom značenju, ali da ima puno Antuntunova i u današnje vrijeme - ima.:))))
I za kraj, malo cvijeća i jagoda. Da ipak ne završimo s gorčinom, nego sa nečim lijepim i slatkim.