U svijetu i životu postoje odnosi sila što pokreću energije koje mijenjaju svijet i živote. Naše svijesti to uviđaju ili ne. Svijesni smo tek manjega dijela poticaja i manifestacija, koje nam utječu na živote. Pred nama je veliko područje spoznaja. Jesmo li svijesni toga?
Ono što nije osvješteno ne znači da i ne postoji. Naše svijesti su neka vrsta kopija stvarnosti; ne i stvarnost u kojoj jesmo. Takvi, kakvi jesmo, držimo se onoga što nam svijest predstavlja. Dobro je znati da to ipak nije sve. Ogromno toga nam nije znano, pa ni dostupno. Ipak, taj neznani i nedostupan dio djeluje na nas.
U okviru naših djelovanja sviješću pokrećemo i mnoge procese kojih nismo svijesni. Tek kada nam dođe 'povratni udarac', slutimo da postoje neosvještena područja. I u tome je moguće da nekritički ne prihvatimo neku vrstu odgovornosti. Često i zbog nekih interesa ignoriramo odgovornost.
Naukom nastojimo obuhvatiti odnose i procese. Naučne metode su sporije od uočavanja pojava koje nauka još nije objasnila. Veliko je područje predviđanja i naslučivanja u koje se naukom ne može uključiti. Ne postoji čvrsta točka za to, ili još nije nađena.
Istraživački umovi u nedostatku aktivnosti na neistraženim područjima nalaze sebe i u području zvanom 'alternativa'. Nauka ipak, po malo ulazi i u alternativu svojim metodama. Širi se područje poznatoga i spoznavanja. Dobra je komunikacija i natjecanje između istraživačkih institucija.
Nauka sama obara svoja postignuća kada se stvore uvjeti za 'otkrića' koja mijenjaju ranije spoznaje. Naša viđenja svijeta se mijenjaju, pa će vjerojatno tako biti i sa sadašnjima. Putu traženja Istine se ne vidi kraj. Pitanje je: 'Što bi krajem mogli smatrati?' Sa sadašnjim spoznajama ne znamo kako ćemo razmišljati i gledati, a i živjeti, u budućnosti.
Oni koji gledaju ispred vremena, često nemaju podršku nauke. Tako ih se obično trpa među alternativce. Mnoge grubo nazivaju šarlatanima i varalicama. Ovisi to o tome čime se i kako bave, te često i o raznim interesima.
Meni je bitno 'vidjeti' to što stvarno je. Za sada sam svijestan viđenja tek djelića toga. Ujedno sam svijestan, da sadašnjim načinom ne mogu 'vidjeti' sve. Uvijek postoji razlika subjekta i objekta, koja stvara otklon viđenoga od stvarnoga. Izgleda kao potreba da se postane promatrano. A tko sam i koje su mi moći? Svijestan sam i toga, da bi dizanjem 'svojih' moći dizao sebe, a time tek ne bi mogao bit 'i' objekt. 'Objekt' bi trebao ostati to što je. Pa kako onda?
Da, tko li sam? Tek kada sebe spoznam, moći ću bolje vidjeti; bolje činiti. Mogao bi mantrati i dizati privid moći i misliti kako sam jak. Sve što dođe i prođe, a svo vrijeme je tren u slici prošlosti koja blijedi. Pronaći treba sebe koji od uvijek i za uvijek jesam. Nije to 'moć'. To je Istina. Istina vječna! A čemu to viđenje?
Čišćenjem svijesti bivamo to što jesmo. Kako su nam tijela dom, za života ovdje, biti ćemo Istinom živi. Jedna duša u nebrojivo tijela. Mnogo je mogućih skretanja na nivou misli i svijesti. Priziv Istine čisti vidik.
Svijesno ili nesvijesno djelujemo. Pitanje je: 'Kako?'.
Prizivom Istine vidjeti ćemo jasnije. Iskrenim prizivom vidjeti ćemo to što jesmo; ona iskra kojom i Svemir nastade.
Često nas vode stanja i energije životnog slijeda nastala u mislima, sudovima, željama... Svi ti uzroci su nastajali prethodnim stanjima vremenom u nedogled. Za života i mi smo u tome slijedu sviješću, ma kakova ona bila. Pa i naš priziv Istine je u tome. Mnogo je procesa čijih posljedica nismo svijesni. Neke smo i osobno izazvali. Možemo li ih prepoznavati. Za to nam treba prepoznavanje stvarnosti; Istine. I nije Istina nešto čemu ćemo se dodvoravati. Prilaziti ćemo joj iskreno, otvorena srca. I bez fige u đepu.
Djelujemo, pa i nevidljivim energetskim poljima. Da bi osvjestili svoje djelovanje trebamo vidjeti to što je, bez umišljenih svojih želja, jer nam one zamagljuju vidik. Neka nam djelovanja budu na putu dobrote. Smanjimo boli i patnje. Otvorimo 'oči' i srca.
Dragi moji, svi smo činbenici našega Svemira...
S ljubavlju ... Mladen ...
Post je objavljen 12.05.2021. u 21:48 sati.