Sjedni kraj mene, ti, koja si željna tople riječi i jednog jedinog zagrljaja, kojeg nisi dugo, dugo dobila, živeći u beskraju ledenih zamrznutih pokušaja ljubavi. Pričat ću ti kako ja, iako oklop imam, želim živjeti jednom bez njega, dočekati vrijeme kad ću odložiti mač i prepustiti se iskonu nježnosti od samog početka, iako toliko savršena prezrena bijah zbog čudesne želje, da volim do kraja.
Odbaciše moju želju i miris spoznaje u meni i učiniše me sasvim običnom ženom, ali ja shvatih, da sam mnogo više, međutim već bijaše kasno da se povučem iz te borbe u kojoj sam željela braniti ljepotu svoga bitka i bitka svih žena koje će se roditi.
Skinuh kožu zmije smaragdne i ostadoh naga u svojoj čistoći i želji da ostanem svoja, do kraja, ali ponovo zauzdaše ljepotu duše moje želeći je bestidno uništiti konačnošću nesavršenih vizija svojih jalovih kreacija. Napraviše od mene onu koja skida glave, guta nevine duše, uništava drhtavi glas prazne strasti, a ja nježna i božanska morala sam se braniti od brojnih uboda mača koji su bili svi usmjereni prema mome srcu. Branila sam dostojanstvo, nježnost i savršenost Eve, majke prapočetka i uvijek sam izabirala ljubav, ma koliko nestvarna i čudesna bila borba za nju.
Shvati me...ja se ne borim za samoću i svijet u kojem će se voditi bitka bez cilja, samo oni koji uz mene mogu sjediti, a da žudnjom ne uznemire moj duh tišine, mogu ostati sa mnom. Ja uvijek izabirem ljubav, ma koliko me bol razdirala iznutra, eoni iza mene nisu mogli uništiti želju za tim traganjem.
Shvati me i sjedni u tišini uz mene ... ja sam samo...ŽENA.