Listajući po arhivi ugledah ponovo pjesmu koju mi je posvetio dragi prijatelj pjesnik u vrijeme moje tuge. Pjesma je prekrasna, ne zato što je poklonjena meni nego zato što ju je napisao vrhunski pjesnik, samozatajni čovjek, pun dobrote unatoč osobnih tragedija. Vjerujem da će te osjetiti snagu njegovih riječi.
KALIPSO
Žena
Žena more
Žena sol
Žena zemlja
Žena na obali
Otmjeni šešir, sunčane očale i kosa, kosa, vjetrova uzdanica
skrivaju joj pogled
Progutanu tišinu
Žamor ljudi, dječji smijeh, krikovi ptica i muzika sa radio stanica
ne dopiru u njenu intimu
Svemir u svemiru
Žena
Žena plavo
Žena crnica
Žena stijena
Žena obala
napeta kao tetiva Apolonova luka
rahli se po pijesku
U daljini
brodovi bježe iza crte koja spaja nebo i zemlju
Slijede Sunce
Cvatu u njenim suzama
Žena tuga
Žena tajna
Žena na obali
Čeka, ukopana
Pjeva najstariju pjesmu
Njezin dragi
plovi iza horizonta
Mjesec mu je oko
Zvijezde suputnice
Njezin dragi
čuje njenu pjesmu
Pleše
D. B. 07.07.2019.
( posvećeno mojoj prijateljici
Pjesnikinji
A.Ž.K.)
Post je objavljen 11.05.2021. u 17:05 sati.