ŠEĆERNA REPA RADI AGRO- EKOLOŠKIH MJERA?
U elektronskom savjetovanju je Program potpore za proizvođače šećerne repe za razdoblje od 2022. do 2027. godine, odnosno od šest i tri proizvodne godine. Za to je u Republici Hrvatskoj osigurano 30 milijuna kuna godišnje iz Državnog proračuna.
NOMINALNI IZNOS POTPORE ZA SUDJELOVANJE U PROGRAMU U RAZDOBLJU od šest godina, od 2022. DO 2027. godine je potpora 4 000 kuna po hektaru, na površini do 40 hektara. Drugi model je sudjelovanje u programu potpora od 3 godine u kome je predviđeno 2,500 kuna po hektaru na površini do 40 hektara. Ali to nije sve jer dalje u ponudi stoji da proizvođač koji započne proizvoditi više od 200 ha u razdoblju od 6 godina, imati će 1000 kuna po hektaru , a onaj koji će na više od 200 hektara proizvoditi šećernu repu tri godine dobiti će 700 kuna po hektaru. Na šest godina proizvodnja od 40 do 200 ha biti će poticana sa 2.500 kuna po hektaru . Zanimljivo.
Nepoštena trgovačka praksa o kojoj ima mnogo govora, koja ima i svoj zakon, ima svoj pandan u nepoštenoj političkoj praksi u kojoj postaje upitno i nejasno – zbog koga i zašto sada Ministarstvo poljoprivrede namjerava poticati proizvodnju šećera, stvarati sirovinu, nakon što su dvije šećerane i to u Virovitici u proljeće 2020., a u Osijeku u veljači 2021. zatvorene. A javnosti je rečeno da su šećerane zatvorene zbog nedostatne proizvodnje sirovine, odnosno šećerne repe.
U tekstu na stranici eSavjetovanja se kaže da je šećerna repa u agro-ekološkom i agro-ekonomskom pogledu u rangu najvrjednijih kultura, posebice u pogledu okolišne održivosti. Da je najveća učinkovitost, piše dalje, u pogledu korištenja poljoprivrednog zemljišta te ima izrazito veliko značenje za plodored, smanjenje emisija CO2 i važnu ulogu u vezivanju ugljika u tlo preko povrata organske mase. Da li su te agro ekološke komponente razlozi za sadnju šećerne repe? Ali Ministarstvo poljoprivrede nigdje ne potiče naznaku za koga je potrebna proizvodnja šećene repe. Zar za šećeranu odnosno Sladoranu u Županji? Ako je tako, zašto se ne navode konkretni podaci koliko šećerne repe treba za kapacitete te proizvodnje? Ili se potiče proizvođače da zasiju šećernu repu u Hrvatskoj te da sklapaju otkupne ugovore sa šećeranama u Mađarskoj, Njemačkoj i Austriji?
U tekstu piše i to da prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, 437 proizvođača je podnijelo zahtjev za proizvodno vezanu potporu šećerne repe u 2020. godini. Proizvođači koji su predavali zahtijeve, sigurno je, još tada nisu znali da će s radom prestati i šećerana u Osijeku.
Sve u svemu informacija o programu potpore za proizvodnju šećerne repe koja je u eSavjetovanju, i ne piše do kog je datuma eSavjetovanje, je nejasna i potiče na razmišljanje – koji su pravi razlozi programa Potpore poticanja sijanja šećerne repe - kada industrije šećera Hrvatska više nema.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 11.05.2021. u 13:42 sati.