Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ffp2

Marketing

191

10.05.2021 dan 191.

Dakle još jedan ponedjeljak je polako iza nas.
No ovaj nije bio kao ostali.
Započeo je akcijom spašavanja.
I to ne bilo koga nego Čokolina.



Neki dan me Luki ošpotala da kako mogu pustit Čokolino da izvjetri.
Na to sam se zamislila, prekopala sve ladice i našla otvorenu vrećicu, kojoj ovoga puta još nije istekao datum.
Obično mi se dogodi da ga na kraju bacimo.
Isto nam se obično dogadja s domaćica keksima, kajmakom, fantom za grah i variva i ajvarom (da, kriva sam po svim točkama optužnice, to je neoprostivo).
Stvar je u tome da nam kad dodjemo doma bude veliki gušt na tih par proizvoda koji su tu negdje u rangu sa Proustovim keksićima ili ratatouille-om gastro-kritičara iz istoimenog filma.
Onda navalimo na te proizvode.
Pa nam nije dosta, nego prije povratka natrpamo dvoja kolica u Plodinama i sve to dovučemo sa sobom u Švabiju ko pravi gastići.
(Ajde dobro, nismo pravi jer ne nosimo dolje Rama margarin, Nutellu i Zewa WC papir.)
Ove godine sve navedeno dobili smo u paketu, kojeg mi je poslala moja draga podla sestra.


Ove grickalice odavno su otišle u povijest ali Čokolino nam uvijek ostane.
Da nije bilo Luki i ovaj bi doživio sudbinu izvjetrenih otvorenih i polupotrošenih vrećica :))))

Ovaj radni tjedan nam je kratak.
U četvrtak je jedan od onih praznika kojima kao nevjernica nikad ne znam koji je to na hrvatskom.
Duhovo, Tjelovo, Spasovo ili nešto četvrto.
No zbog tih svetih četvrtaka i ponedjeljaka koji se tako lijepo daju pospajati uvijek hvalim Džizesa.
Da njega nije bilo i da nije stalno nekamo putovao, radjao se i uskrsavao, imali bi slobodno samo na 1.maj i Novu godinu.
A onda kad padnu za vikend ni to.
Ovako lijepo svako malo pa premostimo petak ili spajamo ponedjeljak i kamo ćeš bolje.
Da je barem bilo još takvih faca ko Isus, ne bi se ni okrenula a već bi bila u penziji.
Ovako, moram rmbati još 14 godina.

E sad, tko mu je bila Mary Chain, nemam pojma ali evo je sa njim na kompilaciji za kraj uz nadu da ćemo u studenom ove godine biti živi i pelcovani i mi i Džizesi, pa se možda konačno vidimo u Berlinu sa Berlincima na stoput otkazanom koncertu.





Looking at me enjoying something
That feels like, feels like pain to my brain
And if I tell you something
You take me back to nothing
I'm on the edge of something
You take me back
And I'm happy when it rains
And I'm happy when it rains
And I'm happy now
Oh I'm happy when it rains






Post je objavljen 10.05.2021. u 20:00 sati.