Buntovnik nije onaj tko se suprotstavlja i bori protiv društva, već onaj koji ga ”ignorira”, onaj tko shvati čitavu ‘igru’ i elegantno se izvuče iz nje, bez pravljenja buke.
Društvo i predstava koja se u njemu odigrava, postaju mu beznačajni. On se tome ne protivi. To i je ljepota buntovništva, to je sloboda.
Revolucionar nije slobodan. On se konstantno bori protiv nečega – kako on može biti slobodan? On stalno reagira na nešto – kako reakcija može biti slobodna kad je uvjetovana početnom akcijom?
Sloboda podrazumijeva RAZUMIJEVANJE. Pojedinac je shvatio ‘igru’, shvatio je kako ona funkcionira i kako sprječava čovjeka, da se razvije i da bude ono što jeste.
Nakon što je shvatio, povukao se iz te predstave bez ožiljka na duši. Zaboravlja i oprašta i ne zadržava nikakvu vezu sa društvom bilo, da se ona osniva na ljubavi ili na mržnji.
Za buntovnika društvo jednostavno prestaje postojati.
On se može izolirati od društva, a može i nastaviti fizički živjeti u društvu, ali mu on više ne pripada."