Često puta čujemo kako starija osoba govori: imam puno godina ali se osjećam tako mlad/a. To je pozitivna zabluda za tijelo ali istinita konstatacija za dušu koja ne stari jer je predviđena za vječnost. Problem nastaje kada materijalist umisli da će ovdje živjeti vječno, zaboravljajući na pravednost i pripravu smrtnosti, pa počima grabiti i skupljati ispod sebe u gnijezdo egoistične nastranosti.
Život na zemlji je kao kap u moru vječnosti. U toj kapi nalazimo sve karakteristike tog mora, osobne i predispozicije za stjecanje spoznaja potrebnih za vječni život. Zato smo ovdje izloženi trajnom školovanju. Učimo na sve moguće načine a naj intezivnije spoznaje su one koje su emotivno obojene ili tjelesno i duhovno zahtjevnije. Vremenom shvaćamo da nam, htjeli to ili ne, ovaj život donosi razne poteškoće, boli, bolesti, nepravdi i nelogičnosti na koje nemamo prave odgovore. Što imamo veće zahtjeve ulažemo više napora i za to plaćamo višu cijenu. Odnos traženog i uloženog uvijek ima svoju zakonitu korelaciju i cijenu. Mnogi traže prečace pa se služe prevarama, krađom, lažima u materijalnom stjecanju pa nanose nepravde i boli drugima, neki završe u zatvoru. Opet oni drugi umjesto duhovnog ili tjelesnog zadovoljstva ulaganjem i trudom, traže prečice u drogi, pretjeranim nagonskim potrebama, požudama - kada završavaju redovito i u bolnicama, specijalnim ustanovama ili u kazamatima. U svemu tome vremenom, mnogi osjete nemoć i prazninu, sumnju, kada ovaj i ovakav život gubi smisao, te tako, ako već nije prekasno, stječu zrelost potrebnu za početak traženja u vjeri.
Rekao bi da je to nekako normalan put većine vjernika, jer nitko se ne rađa kao vjernik, vjernikom se postaje. Po tome i grijeh postaje sadržaj ili nužni dio škole odrastanja. To što se netko rodio u vjerničkoj obitelji ili je ministrirao u crkvi, ima smisla, ali bez aktivne vjere može sve okačiti „mačku za rep“. E sad, otkud dolaze toliki nevjernici, tzv ateisti, agnostici ili oni koji malo jesu a malo nisu vjernici, malo Bogu malo Vragu, (ili oni mlaki koji su sebi teški a Bogu nedragi). Oni nisu stekli tu zrelost iz dva razloga: tvrdoćom svog karaktera upregnutog u dosljednost vlastitih egoističkih potreba i pogleda u svoj i samo vidljivi svijet, te poradi toga često postaju zavedeni od strane one sile koju ne vidi i ne poznaju, a koja i inače vlada podzemljem ovoga svijeta. Po onoj narodnoj: da Bog najprije uzima dobre, rekao bi da ortodoksni nevjernici ovdje čak i dulje žive, često u bogatstvu i raskoši, jer: Bog ih čeka.., da otkriju ono zrno istine kojim je siromah duhom već na zemlji zakoračio u Kraljevstvu nebesko. Pa ako se takovi i ne odluče za Božje kraljevstvo, zemaljski užitak je sve ono što im još preostaje u životu, jer će vječnost nastaviti sa nekim drugim, ali Boga neće moći gledati. (Gledati Oca je uzvišeni cilj i vječna radost svakog vjernika). Dok Bog čeka ljudsko da, nekima daje više nekima manje, ali svakomu onoliko koliko mu je potrebno da bi došao do pravog puta i istine po vjeri. Na tom putu, valja znati, sve što nam se događa nema samo trenutnu, nago ima još i vječnu dimenziju, prema kojoj zajedno sa Njim gradimo svoj život i put ka Nebu. Po tome, mnoge naše molitve i ne budu uslišene, jer bi naše želje i molbe - kada bi bile ispunjene, bile u konačnici na našu štetu.
Imamo li dovoljno izbora? Sve ono što nam se daje, i što će nam se dati, Bog čini radi nas samih i našeg spasenja, da nas opskrbi i nauči životu u ljubavi i vječnosti, jer nas sve neizmjerno ljubi. Njegova smo stvorenja i djeca od kojih traži samo toliko da Ga u vjeri tražimo i sa ljubavlju prihvaćamo kao svog stvoritelja i Oca nebeskog. Dao nam je slobodnu volju i sve za život važnije odluke dao je u naše ruke - svakom čovjeku ponaosob, a svaki čin slobode nasljeduje svoju odgovornost. (EuM – nedjeljom do 12)
Post je objavljen 09.05.2021. u 11:26 sati.