Marketing
FEMINIZAM ( drugi dio)
FEMINIZAM
Nismo začuđeni što se, u vrlo kratkom vremenu, u nekim našim javnim glasilima pojavljuje čitav niz oštrih napada na »Studentski list«. Tako je npr. u tjedniku »Danas« u broju 46. od 4. 1. 19S3. objavljen tekst Slavenke Drakulić-Ilić naslovljen »Dečki se zatrčavaju«, samo dva dana kasnije u »Politici« od 6. 1. 19B3. Rada Iveković objavljuje tekst »Ko to mrzi žene«, a u jugoslavenskoj ženskoj reviji »Svijet« od 7. 1, 1983. stanovita Vesna Mirnica piše protiv SL u tekstu »Otvorene prijetnje ženi«.
Naposljetku, omladinski tjednik »Polet« u broju 217, od 22. 12. 1982., na pune dvije stranice »raskrinkava« seksističku koncepciju »Studentskog lista«.
Ne možemo se oteti dojmu da se ovdje zapravo radi o sistematičnom, promišljenom i svakako koordiniranom napadu na »Studentski list«. Naime, ovdje nije riječ o prostom prepisivačkom i prepričavalačkom postu novinara. Naposljetku, mi nemamo posla s novinarima, u strogom smislu te riječi, već s tzv. intelektualkama, društvenim djelatnicama, ili bolje, mandatorima jedne istine. Atakiranje na »Studentski list« ima posve određene namjere, ono se svodi na pokušaje da se stavi u pitanje tematski i ideološki koncept našeg lista, da se stavi u pitanje njegova progresivna programska, koncepcijska orijentacija.
Mi nipošto nismo zbunjeni otvorenim pokušajem da se u potpunosti - i to javno, diskreditiraju neki članovi uredništva SL i da se prikažu našoj javnosti kao nosioci krajnje reakcionarne ideologije fašizma, političkog konzervatizma i staljinizma. Ali, krenimo redom. Čitalac ovih napisa vrlo bi lako mogao prepoznati jedinstvenu liniju »kritike«, jedinstven koncept javnog denunciranja. Bitno je sada da se osvrnemo na te zajedničke karakteristike objavljenih tekstova i da ih do kraja osvijetlimo.
Bez obzira o kojem je tekstu riječ (ili autorici) svaki od njih u svom uvodnom dijelu upozorava na one dijelove pisma i ankete u kojima se negativno piše o feminizmu. Takvo pisanje, navodno, izražava »ženomrzački šovinizam« pisaca, ali i redakcije kojoj nije stalo ni do čega drugog nego baš do »raspirivanja mržnje medu spolovima«.
Naše feministkinje u ovom slučaju protjeruju. I nije toliko problematično što se pretjeruje, nego je problematično to što se proizvoljno generalizira. Naše autorice posve svjesno zabašuruju i skrivaju sve ono što je o feminizmu pozitivno napisano. Ali, ne one vide samo ono što žele vidjeti, priznaju samo ono što one žele priznati kao ispravno ili napredno, proglašavaju nešto konzervativnim ili reakcionarnim kako to njima paše, javno optužuju SL kako je to njima po volji, bez ikakve želje da se pisanje »Studentskog listom prikaže objektivno, u njegovu pravu svjetlu «, one rade posve suprotno, bombardirajući našu javnost nepotpunim informacijama. Autorice namjerno žele okenuti javno mišljenje protiv –Studentskog lista stvarajući iskrivljenu sliku o njegovu pisanju.
Red je da se poslužimo primjerima: Obično se kao primjer uzima pismo P. Simića, ali na način kao da je stav ovog ujedno i stav redakcije. Kako shvatiti manevre naših autorica koja nam podmeću neistine? Razloga za to ima bar dva: Ili one nikada nisu čitale ono što tako zdušno napadaju ili je riječ o podloj namjeri.
Samo jedno od ovoga jest istina. Jer da to nije onda bi autorice ujedno i definira stav redakcije, a taj odgovor glasi:
»Predragi Predraže, stvarno je žalosno da ovakvi kreteni studiraju na Zagrebačkom sveučilištu i troše društvene pare. Malo emancipiraj svoju pokvarenu muškost i prepotopne nazore...«
Autorice ne žele iznijeti da su konstantno, iz broja u broj, objavljivana pisma čitalaca koja su s mnogo kritičkog rezona i s jasnim stavom osuđivala i Šimićev konzervatizam i Zorićev nacionalizam. Našim feministkinjama nije palo na pamet da, recimo, citiraju pisma Berislava Grabarića i Ane (SL br, 821. od 15. 12. .1982), Vesne Šango i Ivana Galovića (SL br. 822. od 22. 12. 1982), Blanke Svetić (SL br. 823 od 29. 12. 1982.)...
Ne njima je stalo do senzacija, njima je stalo do tega da naša javnost dozna kako tamo u nekoj novini zvanoj »Studentski list« tavori leglo šovinista koji, eto, ne prezaju ni od čega. I opet su naše feministkinje zaboravile, očito pod pritiskom vlastite samouvjerenosti u ispravnost vlastitih načeta da je »Studentski list« i to baš u anketi iz koje one izvlače citate, pisao o feminizmu na ovaj način:
»Prema feministkinjama treba biti tolerantniji. Ipak je to jedan napredan pokret kojime su se žene izborile za nekakva prava«. Ili, u drugom slučaju: »Feminizam treba svesti na pravu mjeru i odrediti mu točne ciljeve, i strategija je važna. Žene same po sebi ne mogu ništa. Morale bi se ujediniti sa naprednim snagama i u zajednici s njima nešto napraviti. Samo u sprezi s naprednim radničkim pokretom moguće je ostvariti punu jednakost muškarca i žene.« Dakle, naše feministkinje iz te iste ankete uzimaju citate koji negativno govore o feminizmu i svjesno nam podmeću da je to stav redakcije, a ne, kako vidimo, ove navode koji svjedoče o feminizmu kao naprednom pokretu. Zašto bi negativni stavovi u pogledu feminizma bili stav redakcije a ne oni pozitivni? Rekli smo, i ponovimo to još jednom: na djelu je svjesno podmetanje! Koja je svrha javnog diskreditiranja »Studentskog lista«?
Našim feministkinjama je cilj da našoj javnosti prikažu SL kao novinu desne provenicijencije koja hoće satrti sve ljudsko pa i tako nešto ljudsko kao što je feminizam. Životni je interes tih dokonih feministkinja pokazati kako u jednom demokratskom društvu SL kao desna (to će reći antifeministička) novina ne može egzistirati jer samo njeno postojanje dovodi u pitanje egzistenciju demokracije. Prema tome, naša javnost jednostavno treba da bira.
No, moguće je krenuti i obrnutim redom. Naravno, demokracija nije upitna, teorijski gledajući možda ni feminizam, a možda nije upitan ni »Studentski list«. Možda su baš naše feministkinje ona strana o kojoj treba vazda da se pitamo.
a) Zašto naše feministkinje dovode u pitanje koncepciju »Studentskog lista«?
U tekstu Slavenke Drakuć-Ilić (Danas) nailazimo na ovakav stav: »Ne može se biti sve ono što dečki u SL umišljaju da Jesu ili što bi željeli biti, a istodobno vrijeđati i izvrgavati ruglu polovicu ljudskog roda. I to kako smo vidjeli, nije ekscesno niti u vidu omaški, već kao jasan trend, opredjeljenje u koncepciji lista koja se dosljedno provodi iz broja u broj«
U nastavku Slavenka Drakuć-Ilić uspoređuje»Studentski list« s najreakcionarnijim desničarskim novinama na Zapadu
Takvo obezvređivanje koncepcijske i idejne osnove »Studentskog lista« nije posve bezazleno. Posve suprotno - posrijedi je smišljeno podvaljivanje. I ne samo to! Jer dobro je poznato, kada se gleda mjesto i uloga SL u nedavnim zbivanjima; da se upravo naš list prvi otvoreno upustio u razračun s nacionalizmom u Lašćanskimn događajima. Pa ako se za »Studentski list« kaže da je reakcionarna desničarska novina, a da se pri tome sigurno zna da je SL vlastitim tekstovima prvi jasno pokazao antinacionalistički stav, onda se takvim kazivanjem ne želi ništa « drugo postići nego UNIZITI NAŠE PISANJE PROTIV NACIONALIZMA. I nije li umjesno pitanje — da li su oni na Lašćini uopće nacionalisti kad ih SL, kao »najreakcionarnija desničarska novina« napada!?
b) Zašto pozivaju »Studentski list« pred sud?
U tekstu »Feminizam i država« autor Zlatan Gavrilović nema ambicija da
piše hvalospjev našim feministkinjama. Navodimo jedan dio toga teksta:
»Ponekad je dovoljno biti malo skeptičan prema praktičnoj i konkretnoj opravdanosti našeg građanskog feminizma pa dm vam njegove predstavnice I predstavnici proglase slonom, »službenim Ideologom«. Neki će u vama otkriti staljinistu. Ništa novo! To da se svakog onog koji uznastoji na socijalističkoj akciji promatra kao staljinistu - to je već moda koja otkriva logičan red razmišljanja naših građanskih feministkinja, jedan akademski stil mišljenja našiih građanskih pseudointelektualaca / intelektualki prema kojima je naš socijalizam već odavno pretrpio historijsku redukciju na staljinističku praksu.«
I baš zato sto se netko nije htio pomiriti sa misljenjem da je naš socijalizam naprosto staljinizam, eto, bilo je potrebno Zlatana Gavrilovića i neke urednike »Studentskog lista« proglasiti - zamislite - staljinistima, čvrstorukašima, dogmaticima. Ali kako? Naše feministkinje optužuju Sl za tobožnji staljinizam, a SVOJIM PONAŠANJEM U PRAKSI PREDSTAVLJAJU OBRAZAC STALJINISTIČKOG OBRAČUNA S ONIMA KOJI NE DJELE ISTE POLITIČKE POGLEDE. One su više za »stvaralački marksizam«, a manje za etiketiranja, a opet ne rade ništa drugačije iznoseći gomilu laži, kleveta i diskvalifikacija.
C) Jesu li feministkinje samo »malo glasnije žene«? Biti skeptičan prema praktičnoj opravdanosti našeg feminizma, pokušavati otkrti kakva je njegova stvarna socijalna funkcija, ne znači u isti mah biti i protiv spola.
Bez svake sumnje, sve naše feministkinje jesu žene, ali nisu sve naše žene i feministkinje. Da to malo pojasnimo. Slavenka Drakuć-Ilić u tjedniku »Danas«, a Rada Iveković u »Politici« iznose neobična gledišta. Naime, one uzimaju sebi pravo da identificiraju naš feminizam s borbom žena za njihove interese. Dobro! Ali, ako je feminizam, kao što one tvrde, pokret kojim se žene bore za neke osnovne interese, zašto onda u nas feminizam kao pokret ne postoji? Tu činjenicu, uostalom priznaju i feministkinje same. I Rada Iveković i Slavenka Drakulić-flić i Vesna Puste i još neke druge. Zašto?
Najvjerojatnije zato što naš feminizam doista nikada i nije zastupao egzistencijalne interese žena:
Naš je feminizam i dalje samo »intelektualistički«, zatvoren u jednom svojem svijetu, nedostupan »običnom , neakademskom narodu* kako za narod u spomenutom tekstu kaže Slavenka Drakulić Ilić.
Kako izgleda kad naše feministkinje svjesno manipuliraju javnim mišljenjem?
Rada Iveković autora teksta »Feminizam i država« proglašava staljinistom, fašistom, autoratistom.
Dalje, ona piše kako Zlatan Gavrilović »ni najminimalnije ne poznaje ono o čemu govori — ženski pokret i njegovu genezu«, sto je sasvim dovoljno da bi potkrijepilo našu tvrdnju kako Rada Iveković nije pročitala niti jednog jedinog retka teksta koji tako žučno i samouvjereno napada. Ona pojma nema o tekstu koji tako slobodno i bez po muke kvalificira staljinističkim i fašističkim.
Jer autor niti u jednom trenutku ne govori o genezi feminističkog pokreta, nego feminizmu prilazi kao »praktičkom izrazu jedne svijesti«, te je Zlatanu Gavriloviću mnogo značajnija socijalna funkcija onog što on i samo on, naziva »građanskim feminizmom« i to U NAŠIM UVJETIMA, Dalje, kad citira Engelsa, (ali ne i Marxa, što je još jedna potvrda da R. Iveković nije pročitala tekst) autor se unaprijed ograđuje od svakog mogućeg falsificiranja svog stava: »Posve smo sigurni da ovim Engelsovim riječima ne želimo braniti politički autoritet države«. Međutim, kako Rada Iveković ne poznaje tekst koji napada, ona improvizira i slobodno objavljuje inkliniranje studenta Z. Govrilovića staljinizmu.
Da vidimo što Rada Iveković proglašava fašističkim: »Naposljetku, ako se kao problem postavlja radikalna promjena odnosa medu spolovima, kao promjena odnosa čovjeka prema vlastitoj prirodi na način da to u isti mah ne znači i radikalnu promjenu društvenih odnosa i načina proizvodnje, nego se ta promjena vrši tek posredovanjem znanja, prosvjetiteljski, onda je naš građanski feminizam — feminizam u oblacima, dakle: idealizam«, ili: »Strategija ženskog pokreta nužno mora biti dio strategije radničkog pokreta. To ipak mora biti jasno, ukoliko ženski pokret hoće da računa na historijsku perspektivu, ukoliko misli na duži rok. Specifična pitanja ženskog pokreta zahtijevaju poseban tretman, to je točno, ali taj se tretman može artikulirati samo unutar temeljnijih smjernica djelovanja komunističkog, radničkog pokreta.«
Što bi trebalo misliti o onima koji ove stavove smatraju staljinizmom i fašizmom
Možda našim feministkinjama nije pravo to što Z Gavrilović feminizmu prilazi kao sastavnom dijelu radničkog pokreta i zagovara projekt socijalističkog feminizma (npr. Frigga Haug). Uostalom, marksizam je već odavno pokazao da ženski pokret ne može egzistirati kao progresivan pokret u obliku nekih posebnih političkih organizacija, ženskih partija, o kamoli sekcija.
glavni i odgovorni urednik Sl-a
Zlatan Gavrilović
zagreb 1983
Post je objavljen 09.05.2021. u 01:01 sati.