Danas sam prvi puta od smrti muža
šetala našim maksimirskim stazama.
Više od dvije i pol godine............
Nisam imala petlje prije.
Ni sad zapravo nemam petlje
pustiti se osjećati, pogledati u to.
Samo sam išla.
Ostavila mozak, i ostavila srce, negdje usput, u neko blato.
Ako hoćeš živjeti,
moraš biti bez mozga i bez srca.
Natjerala sam se van, natjerala sam se tamo,
baš tamo,
ne mogu stalno sjediti u kući i jesti.
Ili piti.
I tako sam išla,
uzela fotić i dva objektiva
i krenula.
Naštancala sam toliko fotki
da je ispalo četiri foldera:
Intro,
Majka i dijete
Flora i fauna
Outro
Za ovaj post biram četiri fotke
iz opusa Majka i dijete , Maksimir.
To je najjednostavnije za početak.