Marketing
Još jedna tvrđava...
Nema me, kao u pjesmi Kemala Monteno, ali evo našla sam vremena da se javim. Na poslu mi je popriličan haos u smislu piskaranja i administracije, a privatno ovako isto. Nešto se nisam osjećala ok i odem tako do ljekara, kad tamo visok pritisak. Napiše on meni neke tablete a meni još gore. Srce ok, krvna slika ok, ali holesterol visok 7,7-masnoća u krvi prešla sve granice. I tako mjesec dana ja ti pijem one tablete i opet odem neki dan do ljekara i on mi propiše nove tablete, malko jače, jer pritisak nije htio da sidje, dopadalo mu se da bude iznad prosjeka. Inače sve mi je iznad prosjeka što ne bi bio i pritisak, ...i noge mi smrde iznad prosjeka kd se vratim sa planine....i slatko jedem iznad prosjeka.....ali sad ide STOP. Al' stvarno! Iskušenja su čudo. Sve što im se više odupireš ona postaju jača. Da mi je naći osobu na planeti Zemlji koja je toliko jaka da ni jednom iskušenju u životu nije odolila. Za mene je najveće iskušenje kolač i čokolada. Uskratiš li me, uskratio si moju sreću. Ali avaj, ljekar me je utješio riječima da sa prehranom neću puno postići, jer nisam debela, poenta je u genetici i ovo mi je nasljedno od starog.
Da ne tušim više. Tušila sam ovim neke svoje bliske prijatelje pa se ućutali. Isti ti su znali mene tušit svojim porodičnim problemima godinama, a kad im iznesem svoj zdrav.problem onda se povlače, jer „nemaju živce“ da pričaju o tome. To ih nervira, a mene njihovo višegodišnje plakanje na ramenu nije nerviralo i svi njihovi crnjaci dugogodišnji, žalopojke i tuge i plakanje i ovo i ono. Ne! Ja sam tu da rzumijem sve. Kad tražim da mene takvi razumiju dobijem nogu. Hihihihi srećom pa ih je malo i bez problema mogu da prihvatim što su takvi, samo neću ni ja više da slušam njihove žalopojke. Ne zato što im vraćam istom mjerom, već zato što ni ja neću da budem nečiji kontejner.
Eh, narode moj blogerski evo vam jedna lijepa tvrdjava koja se nalazi 6 km od grada Srebrenika. Izgleda kao uklesana u stijene. I ponosna i lijepa istovremeno. Nekad joj se nije moglo prići ali sad „serbez“-što bi rekli Bosanci , a u prijevodu „bez brige iliti vrlo lako“. Tvrdjava se pominje još od Stjepana II Kotromanjića iz 1333. godine. Interesantno mi je da je ovu tvrdjavu osvajao i Matija Korvin (a već sam vam pisala o njegovom gradu Višegradu nedaleko od Budimpešte gdje sam bila prije godinupo). Na internetu ima dosta napisanog o ovoj tvrdjavi. Nema čija nije bila.
Eto toliko od mene. Jest da sam više pisala žalopojku, nego putopis, ali nema veze. Navikli ste na moje šaranje.
Post je objavljen 08.05.2021. u 10:21 sati.