Zvone za Nikoll, nesretno, dvoipolgodišnje, anđeoski nevino, ubijeno, dijete. Dao joj Bog mir Božji.
Tužna su i prebacivanja krivice tko je kriv.
Mislim da je pitanje krivice nedvojbeno. Izravno je, uz poguban utjecaj oca, kriva ubojica, njena majka.
Drugo je pak pitanje koliko se moglo učiniti da se taj zločin spriječi?
Suspektno je što je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, nakon tragičnog događaja, „preko noći“ bez vremenske mogućnosti utvrđivanja svih činjenica, žurno smijenilo ravnatelja Centra za socijalni rad Nova Gradiška.
Ministar Aladrović:
"Jučer je proveden upravni nadzor. Rezultati su takvi da se može utvrditi odgovornost. Rezultate je Ministarstvo proslijedilo
Upravnom vijeću, a ono je donijelo odluku o razrješenju ravnatelja, što smo mi potvrdili te je on na današnjoj sjednici Upravnog vijeća službeno razriješen i imenovana je v.d. dužnosti koja će Centrom upravljati u sljedećem periodu“
Koliko je u pravu, oslikava očitovanje Komore socijalnih radnika koja je utvrdila da u radu socijalne radnice nije bilo pogrješaka i da je postupala sukladno definiranim protokolima, dok je Hrvatska komora psihologa utvrdila da su svi radili sve zahtijevane poslove.
Generalno govoreći, o sustavu socijalne skrbi u Hrvatskoj, ne samo o konkretnom tragičnom slučaju smrti dvoipolgodišnje djevojčice, u
Novoj Gradiški, profesorica, obiteljskog prava, prava djece i ljudskih prava u socijalnom radu, Pravnog fakulteta u Osijeku i jedna od autorica aktualnog Obiteljskog zakona je rekla:
"Kriva je država i kriva je akademska zajednica, jer one imaju moć.
A socijalnog radnika na terenu treba zaštititi".
Država je kriva, i to ne 'država' u jednom mandatu jedne vlade, nego u kontinuitetu. Za ovu malu djevojčicu koja je umrla treba uprijeti prstom u državu i u akademsku zajednicu. U državu zato što državu ne zanima ta mala djevojčica ili, generalno, male djevojčice čiji roditelji su sirotinja, osobe s mentalnim poteškoćama, čiji roditelji su nezaposleni, ovisnici, invalidi...
Državu ne zanimaju obitelji s margine društva, jer od njih nema koristi. Drugi problem je akademska zajednica koja je sama sebi svrha. Sramotno je da smo u državi do prije koju godinu dana imali jedan studij socijalnog rada, jer su se tome opirali pojedini moćni pripadnici akademske zajednice.
Oni ne rade za opće dobro nego za vlastite interese, ali na teret države. To je princip iz kojeg izrasta sustav socijalne skrbi u kojem periodično neko dijete umre od zlostavljanja, žene od obiteljskog nasilja, a djetetom se u razvodu manipulira, zbog čega odrasta u osobu s mentalnim poteškoćama... Socijalnih radnika nema dovoljno, oni ne mogu biti na stotinu mjesta istovremeno.“
Postupak smjenjivanja ravnatelja Centra za socijalnu skrb Nova
Gradiška, podsjetio me to na sličan postupak vlasti, nakon katastrofalnog požaru na Kornatu, kada se ciljano, radi zaštite vlasti, optužilo nevinog vatrogasnog zapovjednika.
I na kraju, manje loše gospodarsko stanje Hrvatske, od onog u koje smo, voljom birača, zbog nedostojnih vlasti, dovedeni, omogućilo bi mogućnost financijske pomoći obiteljima, koje su iz niz raznih razloga dovedene u stanje siromaštva, a dragocjeno bi bilo i jačati kulturu ponašanja svih naših stanovnika, posebno manjina drugačijeg stila života
.
Nije mi jasno zašto se u ovoj tragediji taji da su roditelji male djevojčice, Romi, namjesto da se nesreća iskoristi za što bolju inkluziju Roma u svakodnevni život svih žitelja.
To, a ne samo nekriterijalna potpora svakoj odluci svake vlasti, prije svega je zadaća njihovih predstavnika u politici, od predstavnika u
Saboru Republike Hrvatske, na niže.
Prvi izbori 16,svibnja 2021., slijedeći slijede…
Ako pogriješimo u izboru, zvona nam, sama od sebe, zvoniti prestati neće.
Bože čuvaj Hrvatsku.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 8. svibnja 2021.
Post je objavljen 08.05.2021. u 08:19 sati.