Marketing
Privid...
Svjetlost zvijezde pod kojom sam rođena više nije vidljiva... odjurila je nepovratnom putanjom ka beskraju prostor- vremena... promatram titraje iskričavog zlata... nečujnu simfoniju Svemira... nevidljiva ruka ostvaruje ritam vjerovanja u otkrivanje novih tajni... osluškujem tišinu sunčeve vječnosti... u romoru oceana čujem disanje mjesečevih mjena... u žuboru rijeka šapate planina... u vjetru jecaje orkanskih visova... poželjeh se oprostiti od snovitih zapisa... zauvjek napustiti iluzije i maštarije o nedohvatnim daljinama... neostvarivim visinama... nedodirljivim dubinama univerzuma... ali u sutonima čujem zov vremena... čestoo vidim davno gledanu magiju...
Iluzionist se igrao šeširom… izlijetale su bjele ptice… promatrala sam predstavu tajanstvenih sjena… divila se spretnosti magije… povjerovah u njenu moć… poželjeh nestati u prividu… upitah se...
Jesam li i ja jednom postojala u iluziji sijača zvijezda?
Možda sam bila kap života na dlanu proroka… pretočena u obećanje ovom trenutku… možda sam umrla suzama neba i rodila se na vlati trave…
Osjetih prelamanje sunčanih zraka u bitku vremena…
Koliko li se života slilo u tajnu ovoga ovdje i ovoga sada?… osluhnuh zov zemlje… oćutih oslobađanje energije… suncostajsko jutrenje i zagrljaj svijetla i svjetlosti… mističan poriv vjerovanja u postojanje dalekog,
još neotrkivenog izvorišta savršenstva Stvoritelja...
i ponavljajuće pitanje odakle dolazi ljepota?...
Krije se u oku promatrača... šapuće mi znanost...
u dubini duše... tihuje magija...
u srcu svakog čovjeka... govori mi sjećanje...
Bila sam u Chartresu, u katedrali nazvanoj biblija u kamenu. Kroz prozor na vrhu se probijalo sunce i obasjavalo jedan kamen drugačije boje od ostalih. U kamenu iscrtani labirint.
U središtu kamena se krije duša svemira, sveti gral" pomislih osjećajući kako se otkucaji moga srca ubrzavaju. Srce je pehar u kojem ključa krv, srce je fontana nutarnjeg svjetla, ljudsko srce je tajanstveni sveti Gral.
Iluzionista ne odaje tajne svog umijeća… iz kaleža druidskg vjerovanja vadi suzu vječnosti… daruje mi sunčani sjaj na obodu kristala… iz njega izranja pogled… ljepota jantara… privid se kao mekani veo ovija oko svjesnosti… magija djeluje… putujem tisućljećima…
Svitanja me spuštaju na ovozemaljske staze... u prostornost dohvatljive vidljivosti... u vremenitost određenu otkucajima nutarnjeg sata...
Pod kopljima dnevne svjetlosti živim stvarnost... vraćam se u tvoju blizinu… sretna… .
Dijana Jelčić
Post je objavljen 19.05.2021. u 07:37 sati.