Nikolaj Vasiljevič Gogolj. Datum rođenja: 31. 03. 1809, Ukrajina - datum smrti: 4. ožujka 1853, Moskva. Utemeljitelj modernog ruskog realizma. Radio je kao državni činovnik. Njegova najbolja djela, po mome mišljenju, svakako su "Mrtve duše", u kojima kritički progovara o tadašnjem stanju društva. Varalica Čičikov, putujući Rusijom, otkupljuje "mrtve duše" nepostojećih kmetova. Prikazuje lijenu, sebičnu, lakoumnu i korumpiranu vlastelu. Podnaslov "poema" sugerirao je da je riječ o sveobuhvatnom djelu, nalik na Homerove epske spjevove.
Obožavam Ruse, ruske pisce - i najradije bih da ih mogu čitati u originalu, na ruskom. Da je moj djed ostao živ, da ga nisu ubili u Drugom svjetskom ratu -sigurna sam da bih tečno govorila ruski.
No, da se vratim na "Revizora". Iz trećeg pokušaja (treća sreća:)))) uspjela sma odgledati predstavu. Kaže: komedija. Jedino crna komedija, moram dodati. Tragikomedija. Može li biti komedije ako se jedan od glavnih likova sam ubije?! No, dobro.
Glumci su odlični, Bojan Navojec je gradonačelnik, i odličan u svojoj ulozi. Od ženskih likova, osobno mi se najviše svidjela Iva Mihalić, u ulozi kćerke gradonačelnika. Darija Lorenci Flatz je standardno dobra kao supruga gradonačelnika, odnosno majka Marije Antonovne.
U jednom trenutku, život malog grada poremeti pismo u kojem se kaže da dolazi - revizor. To natjera strah u kosti i gradonačelniku i vlasteli...Nadaju se da taj revizor neće baš svugdje uspjeti zaviriti.... No, proširi se vijest da je taj revizor zapravo već stigao, da je u gradu već tjedan dana - i da sve promatra i bilježi....U stvarnosti, čovjek koji je "prokazan" kao revizor nema veze s tim, ima previše svojih problema, bez financija je i jedina mu je želja okončati život, za koji smatra da je prema njemu nepravedan. Sprječavaju ga ugledni mještani i gradonačelnik, koji mu nude od mito u vidu novca, a gradonačelnik i svoju kćer...Uvjeren da će dobiti čin i još bolju poziciju, gradonačelnik i supruga primaju čestitke za vjenčanje svoje kćerke i navodnog uglednog visoko rangiranog - revizora...Pritisak za navodnog revizora je neizdrživ, pa on sebe ubija, ostavivši opširno pismo, koje piše prijatelju, gdje u detalje opisuje sve osobe, koje je sreo u tom gradu, te kako su se ponašali prema njemu, misleći da je uglednik.
Pitam se - koliko je ovo djelo aktualno danas. I te kako! Dapače, tek danas je dobilo novu patinu aktualnosti. Ne vraćamo se ovom predstavom u prošlost, niti itko pokušava polemizirati s prošlošću. Fascinantno u prošlosti je samo to koliko ni danas nismo ništa naučili iz prošlosti, i koliko je situacija nekih današnjih "revizora", koji mogu i utječu naopako na naše živote i koliko smo spremni ne samo bespogovorno ih prihvatiti, počastiti, mititi i obećavati - ne bi nam pomogli da ostvarimo svoje ciljeve. Kakvi god bili. Novac, slava, bogatstvo, putovanja....Prodati dušu je malo - na prodaju su i naši najbliži, razaraju se obitelji, ulazi se u svađe - sve ne bli se zadovoljilo nekoga, tko ima moć i utjecaj. Ili mi bar mislimo da ih ima! Ponekad to nije tako. Opsjena se teško otkriva, i pokazuje kakvi smo u svojoj biti.
I još nešto je važno - ima li zapravo svatko od nas u svojoj duši nekog svog malog vražićka, nekog svog unutarnjeg revizora koji nas neprestano preispituje i stalno stavlja pred nekakva iskušenja. Kojeg nas je strah. Volimo li se dovoljno, radimo li ispravno - sve su to pitanja s kojima se svakodnevno borimo. Nekada su odgovori toliko "teški", toliko nas frapiraju, toliko nas prestraše i toliko ne vidimo ni cilj ni svjetlo na kraju tunela - i nestajemo....Nema nas. Ne dam nam se više živjeti. Odustajemo. No, da li je to zaista pravi izlaz?! Naravno da nije. To je samo linija manjeg otpora. Pronađimo u sebi dovoljno duha, snage i životne želje i nastavimo dalje - s vjerom da svatko od nas može bar malo pridonijeti malom dijelu Svemira, u kojem živi.
Revizori ili "revizori" neće tako lako izumrijeti, uporni su i snalažljivi, točno znaju koliko od koga mogu isisati i dobiti - ali, moramo ih moći i znati prepoznati. I kad to učinimo, moramo naučiti reći im - ne! Ne dam Ti ništa. Ne dam Ti svoj glas, ne dam Ti svoje novce, ne dam Ti svoje prijateljstvo, ne dam Ti svoje najmilije.....
Znači, revizori nisu relikt prošlosti. Šuljaju se oni; žive i postoje snažnije nego ikada prije. Ima li šanse da im se suprotstavimo?! Ljubim!
Ps: Izložba o Slovačkoj na fotoblogu! Jeje!!!!!!!:))))
Post je objavljen 06.05.2021. u 00:02 sati.