Marketing
184, 185
03.05.2021, 184. dan lockdowna
Dragi dnevniče (ma qrac si dragi, tko li je samo izmislio te budalaštine),
jutros se nisam pravo ni probudila i već mi se ne samo ne radi, nego dalje ni ne živi.
U tjedan dana koliko sam bila na "godišnjem" (koliko se sjedenje doma i bauljanje po poljima oko kuće može nazvati životom a kamoli godišnjim odmorom) niknuli su svuda centri za testiranje.
Dakle, ne cijepljenje jer što će to nama, nego testiranje.
Po jednoj strani se ovaj tjedan spremaju olakšice u smislu vraćanja nekih Ustavom zagarantiranih prava (potpuno) cijepljenima, kojih je u Njemačkoj btw. tek 6 milijuna (od 83), po drugoj strani se umjesto cijepljenja nudi testiranje (kojim se povećava incidenca pa možda čak i broj novih infekcija jer gdje se može bolje zaraziti nego stojeći u redu u kojem ti potencijalno zaraženi kišu u glavu).
Bez negativnog testa (koji vrijedi 24 sata pa moraš raditi novi) ne može se otići frizeru, u salon namještaja i u ostale trgovine (osim zasad, s velikim naglaskom na ZASAD u supermarket ili kod pekara).
Dakle, ovo (vidi slike) je taj novonormalitet?
Guranje štapića u nos svakog jutra želiš li barem malo normalnosti, recimo kupiti nove cipele ili (jednom - zasad ne, sve je zatvoreno) otići na sladoled?
No, od danas se kao astmatičar mogu prijaviti za cijepljenje.
U teoriji.
U praksi to izgleda ovako:
U cijeloj pokrajini nema nijednog dostupnog termina.
Objašnjavaju mi telefonski da muž i ja doduše imamo pravo na cijepljenje, no nema termina pa se možemo jebat.
I da, kad jednom dobijemo termin, trebamo donijeti potvrdu od doktora da pripadamo 3. prioritetnoj skupini.
(Ili pak potvrdu da imamo babu za koju se brinemo.
Jebate, pa gdje da nadjem babu na iznajmljivanje?)
Pišem mail doktoru da nam trebaju potvrde.
Zove me sestra i kaže da su potvrde spremne ali ih možemo podignuti tek kad imamo termin za cijepljenje.
Jel vi to mene zajebavate i igrate se je li prije kokoš ili jaje?
Da kako to mislim, pita ona.
Pa tako lijepo, u centru trebaju potvrdu da dobijem termin a vi trebate termin da date potvrdu, kažem.
(Pa lijepo, ti si kokoš a boca s cjepivom je jaje, mislim ali ne izgovaram. Još ne.)
Na to šuti pička.
Pitam je a jel vi već cijepite kod vas, upisali smo se na listu, kad možemo očekivati da ćete nas vi zvati?
Cijepimo da, ali ne mogu vam ništa reći jer ne znamo koliko cjepiva ćemo koji tjedan dobiti.
Pa dobro, kažem ja, ako računate s najmanjim brojem doza tjedno do sada, radi li se o danima, tjednima, mjesecima ili godinama dok dodjemo na red?
Teško je to reći, kaže ona.
Jebem tebe i tko te tu postavio, kažem ja na materinjem. (Da ga nema trebalo bi ga izmisliti.)
Was, kaže ona.
Krepala kuja, ostao pas, mislim si ali kažem ma ništa, malo sam nadrkana, pa tko je to na redu prije nas ako smo mi kao astmatičar i dijabetičar u trećoj skupini a druga je cijepljena? Ajde reci meni broj pacijenata i doza pa ći ti ja izračunat sama kad smo na redu, ne treba zato integralni račun ni logaritamske tablice.
I drugima je trenutno tako, gospodjo Napušitesekurović!
I za to me više zabole, dvije godine nisam obitelj vidjela i sad bi trebala sjediti tu još tri godine,čekat da me nazovete i gledati one koje sam solidarno čuvala 14 mjeseci kako ispijaju kavu, moče se u mojem bazenu i pokazuju mi veselo srednji prst kao zahvalu što smo ih svi mi čuvali? Nemam namjeru ovako živjeti sekundu dulje nego je nužno potrebno!
Šutnja s druge strane.
Adijo, s moje.
Poklapam.
Jebo ti pas mater i babu, mislim u sebi.
Zvoni mi Teams.
Kolega Bosanac s druge strane.
Ja ću se ubit, kaže on, pun mi je kurac svega, ne mogu više, sve mi ide nakurac.
Jebate da ja nisam ja, bila bi ti, sad sam sestru kod doktora skoro poslala u kurac.
Sreća naša da barem imamo materinje jezike na kojima se može psovat i qraca nam puna usta a ne ko ovi tu : vedammt, verflixt und zugenäht.
Jebo takve psovke.
Bez kurca, psa i matere.
Da oni znaju koliko im mater spominjemo, dvaput bi je dvaput Pfizerom cijepili protiv nas.
Pola sata kasnije.
Muž na telefonu.
Zvali su od doktora, imamo termin u četvrtak, morala si opet biti gadna, nisi valjda nekog izvrijedjala tamo.
Ma di bi ja.
Nije baš da mi vjeruje.
I sad nek mi uštrcaju što god hoće, dosta mi je ovog sranja.
Ako preživim dobro.
Ako ne, isto tako.
Od nečega se mora krepat.
Ali molat nikada.
Završit ću sad ko svi stari cugeri
U ovome bircu gdje skupljaju se luzeri
I neću dat' nikom da ti spomene ime
I TV ću gledat' od himne do himne.
04.05.2021, Lockdown, dan 185.
Dragi blože,
ne mogu od šoka doći k sebi.
Bill Gatesa ostavila žena!
Eto što ova pandemija napravi od čovjeka.
Poludila Melinda u home officu u toj majušnoj vili od tek 6100 kvadrata, 24 kupaonice, bazenom od samo 362 kvadrata, fitnes centrom od samo 232 m2, dvoranom za konference od samo 213 m2, bibilotekom od 195 m2, vlastitim kinom za do 20 gostiju, kućom za goste na samo 175 m2.
Tko će mu sad jadnom gaće i čarape prat?
Tko će mu pulovere i nakurnjake plest?
Tko će sve te kade po kući ribat?
Tko će mu pašta šutu kuhat?
Tko će ga sad gadjat kokicama dok gleda filmove u svom kućnom kinu?
S kim će sad plutat po bazenu na napuhanom flamingosu?
Pitanje na pitanje.
Jadan čovjek.
Otišla je, čip ugradila nije.
To su bili dani ljubavi
Zajedno smo sretni živjeli
Dane snova, avantura.
Ono jutro kad si otišla
Oblaci su kišom sakrili
Jednu suzu u mom oku.
Post je objavljen 04.05.2021. u 17:21 sati.