Da se nadovežem na
:(((((((((((((((((((((((((((((((((((((((
iz prošlog posta,
razočaranje je apsolutno i posvemašnje.
Ono kad jednostavno ostaneš bez teksta
i po već neizbrojiv put ostaješ zaustavljen u kretnji
vezanih ruku
i ne možeš učiniti BAŠ NIŠTA
nego izvoli , možeš trpiti situaciju.
Mogao bi plakati,
bjesniti,
ali sve je to jedna - nemoć.
I sad,
kako primjeniti zahvalnost?
Kažu , budi zahvalan za sve
To se razumnom čovjeku čini travestija.
Okej,
ne možeš znati cijelu sliku nikada,
i iz te perspektive je legitimno gledati
i zaista ne znaš da li nešto što NEMAŠ iako želiš
može biti bolje za tebe nego da to imaš...?
I istina je da svaka situacija sa sobom nosi svoj paket,
energetski paket,
paket uz to vezanih zbivanja na koja nisi niti mogao unaprijed računati
(osim ak nisi vidovit)
ali, ako si iole pametan, možeš ih anticipirat
(iskustvo ti nalaže)
Ali, biti pičkica pa ne djelovati radi straha,
jer ti je jasno
da svaka situacija nužno usmjerava tvoj život amo-tamo
i jer te tjera na prilagodbu,
ah, jalova li takvog života.
Riječju:
S R A NJ E.
***************************
Jutros opet nije bilo interneta,
kao i jučer ujutro,
ima telefona , ima TVa,
ali ne i interneta.
A zadaćnica se počela pisati u 8!!
I onda, naravno, histerično zvanje Iskona
da resetiraju rooter, i bla-bla-bla i tak...
uglavnom, počelo je napeto.
***************************
Idem si napraviti kavu.
Osjećam se (tjelesno) ODLIČNO.
E, na TOME mogu biti zahvalna!
Ali :(((((((((((((((((((((((
Ima i izraz,
neću pisati tko i kada ga je izmislio,
ali kada se osjećate sjebani od neke osobe,
rekli biste za nju
they crippled me
.
E, well, they did.
VEČERNJI EDIT;
danas sam bila toliko produktivna
da sama ne znam kaj mi je i kako to objasniti.
Post je objavljen 03.05.2021. u 08:14 sati.