Marketing
Broj je bitan
Daj da malo otvorimo oči zajedno.
Nedavno sam spomenula kako o potresu nisam razmišljala sve dok nas nije zadesio. Minuta koja nam je svima promijenila živote 29. prosinca u 12 sati i 19 minuta. Prošla su četiri mjeseca; pred mnogima je pakao rušenja njihovih domova, neki poput mene imaju crvenu naljepnicu zbog tuđih zidova koji predstavljaju ugrozu života i imovine. Iza mnogih popucalih zidova još uvijek na stolovima stoje božićni ukrasi, obiteljski albumi i kuharice njihovih baka strpljivo čekaju da netko dođe po njih. Ljudi žive u kontejnerima, neki i dalje žive u svojim uništenim kućama...strašne su slike naše Petrinje ovih mjeseci. Pogotovo sada, jer je krenulo rušenje i vrlo je bolno gledati kako nestaje lice Grada kojeg nosiš u srcu.
Htjela sam vas pitati jeste li ikada čuli za gradić Amatrice u Italiji? Vjerojatno niste. A 24. kolovoza 2016. doživio je silinu potresa poput ovog petrinjskog. Puno je više ljudi poginulo i bilo zatrpano pod ruševinama. Među poginulima bilo je i dosta djece. Nema tko im nije izrazio podršku i ponudio pomoć - njemačka kancelarka, francuski predsjednik, nizozemski premijer. Iz talijanskog ministarstva ekonomije i financija obećali su 234 milijuna eura za područja pogođena potresom, Amatrice je bio epicentar. Dakle 234 MILIONA eura su spominjali.
Vjerojatno slutite što dalje slijedi, pa ću vam i to reći. Carlo Doglionio, direktor talijanskog Instituta za geofiziku i vulkanologiju kaže da su u središnjoj Italiji u zadnjih pet godina imali 120.000 naknadnih udara nakon potresa iste magnitude kao u Petrinji, koji je razorio gradić Amatrice. 'Koliko sam vidio iz snimaka iz Petrinje, razmjeri štete su nešto manji od onih u Italiji. Nisam u stanju procijeniti ranjivost zgrada. Nadam se da se neće dogoditi u Hrvatskoj ono što se dogodilo u Italiji, da i 12 godina nakon potresa u L’Aquili moramo još puno zgrada obnoviti. U Amatriceu se niti nakon četiri godine još nitko nije vratio kući'. Eto to je gospodin Doglionio izjavio 15. siječnja 2021. godine.
Što želim reći? Čitam predizborna obećanja, i ne želeći nikoga uvrijediti reći ću samo ovako - naprosto ne mogu vjerovati da su ljudi u stanju i obećavati i očekivati da će kroz godinu ili dvije biti sve još ljepše samo ako damo glas tom i tom. To je nemoguća misija. Daleko uređenije i bogatije zemlje godinama saniraju posljedice ovakvih razornih potresa, a mi očekujemo ili bi trebali povjerovati da će to kod nas ići brzinom svjetlosti. NEĆE, morate to shvatiti. Silina razaranja je bila takva da je to naprosto neizvedivo. Tlo još uvijek podrhtava i dolazi do oštećenja i onoga što je bilo cijelo.
Mene i dalje najviše bole rane moga Grada. Zapravo i ne slušam ono što se obećava; ne mogu čuti jer svaka srušena kuća vrišti u nebo svojim krovištima i zidovima. Zapomaže svaka ulica koja je dovedena do neprepoznatljivosti uslijed rušenja koja se moraju odvijati, i što prije završe biće bolje, zbog sigurnosti svih onih koji žive u Petrinji. U jedno sam sigurna, i ničije me riječi ne mogu razuvjeriti - trebaće puno vremena da se stanje barem malo vrati u normalu.
Naravno da treba izaći na izbore, to je neosporno i dužnost nam je to učiniti. Jedino treba dobro odvagnuti koliko velik broj treba obuti na noge. Što veći - tim bolje.
( photo by bespuća interneta; ne volim objavljivati fotke za koje ne znam tko ih je stvorio, ali ova govori tisuću jezika )
Post je objavljen 30.04.2021. u 21:47 sati.