Preparandija je sigurno najveca i naslavnija skolska zgrada u Dubrovniku, u kojoj je dugo vremena smjesten Univerzitetski centar.
U pocetku sezdesetih godina proslog stoljeca, bila je u Preparandiji osnovna skola s jako puno razreda, a jedno odjeljenje, sto je nekako posebno bilo interesantno za nas ucenike, bila je sto bi se danas reklo, skola za ucenike sa specijalnim potrebama.
Nedaleko parka Gradac, pet minuta od rodne mi kuce, smjestena je izmedju zgrade Radio Dubrovnika, (koji odnedavno vise nije u toj vili) stambenog prostora na Kolorini i tadasnje zgrade Opcinskog suda.
Zanimljivo je da se moj zivot prvih dvanaest godina vrtio u krugu od par stotina metara, rodiliste, rodna kuca, ulaz u stari grad i skola, sve u blizini, nadohvat ruke. Istovremeno, blizina stare dubrovacke bolnice, jednom mi je kao djetetu spasila zivot, a doktor koji me je spasio, dr. Ilic, zivio je uz Preparandiju, dakle u istom, za mene zacaranom krugu.
Ne vjerujem da se puno Dubrovcana moze pohvaliti ovim podatkom.
U prvi razred sam krenuo 1960. godine a u razredu su uz mene bili: Veljko Ruskovic, Branko Silic, Vinko Dragojevic, Niksa Garvan, Tonci Trbuhovic, Goran Stampalija, Boro Savic, Boris Didovic,, Boris Kurilic,Milan Basic, Miho Kristic, Mirjana Kristovic,, Perica Tulic, Vesna Cucic, Jugoslava Matulovic, Mirjana Rilje, Dube Rakidzija, Maja Kunic, Marija Dedic, Anuska Kiridzija, Ivica Danicic i Katija Miloglav.
Post je objavljen 29.04.2021. u 10:09 sati.