spominjući se djeda, predobrog čovjeka, moram napomenuti kako je on bio osoba koja je, uz mojeg tatu najsvjetliji lik moga djetinjstva, uspomene koje sam sačuvala na njega vezane su i uz najtužniji gubitak, prvi takav u mom životu, jer djed je umro kad sam imala 8 godina..
Ni jednu baku nisam upoznala, umrle su prije mog rođenja, a djedova druga žena bila je naša baka, a zvali smo je "baba" - tako ju je zvao njen pravi unuk, pa smo i mi prihvatili..
Moja mama, a niti njezina druga snaha nisu s njom bile u dobrim odnosima, njihove kontakte obilježavale su svađe, a s tim uvezi nastojale su i nas djecu navesti da se svrstavamo.
Jedan događaj proizašao je iz takvih (ne) prijateljskih odnosa moje mame i babe:
S obzirom da je urbanizacija našeg malog gradića uzimala maha, naš djed, na nagovor babe i sina (moga strica) rasprodavao je zemlju koja se sastojala od više njiva s ruba grada. Kako je to postajalo građevinsko zemljište tako su dobivali poprilične svote novaca. A naravno da su razmjerno tome - trošili, stric i strina pozivali goste, veselja je bilo u susjednom dvorištu..
Na nagovor moje majke skupila sam odvažnosti i upitala babu bi li meni nešto donijela sa sajma, na kojeg su se ona i djed spremali otputiti u susjedno mjesto (pa znala sam da idu trošiti novce). Ona mi obeća kupit veliku "bebu" (lutku). Kako sam s nestrpljenjem čekala njihov povrtak sa sajma toga dana!
Evo, vraćaju se! Ugledam zaprežna kola u dnu ulice..Baba,baba! Jesi mi kupila bebu? Čekaj dijete, umorni smo...Silaze s kola, djed sprema vučne pogone (krave) u staju, baba u kuću..Tek nakon nekoliko dana usudih se ponovo pitati. Baba sjela na krevetu, raščešljava kosu, i govori:
dijete, imali smo nezgodu, znaš ti kako treba biti oprezan kad se prelazi preko drvenog mosta s kolima.. djed je malo popio tog dana.. a na mostu se jedan kotač izmakao i skoro smo završili u jarku.. a šta je najžalosnije.. ma kupila sam ti lutku, ali je upala ispod mosta i više ju nismo mogli pronaći..
Pitala sam babu gdje se nalazi taj most pa da idem sama provjeriti, možda ja budem bolje sreće, možda pronađem "izgubljenu" lutku.. ne znam dijete, zboravila sam, bilo je mračno..
Vratila sam se doma tužna i razočarana, s jednim gorkim iskustvom, osjećala sam se prevarena, izigrana, nevoljena..
no prošli su i ti trenuci..Baba mi je kupila na dar zlatne naušnice, za moj 18.ti rođendan, djeda već odavno nije bilo među nama,
od njiva i zemlje, moje djedovine, ostale su samo uspomene
Post je objavljen 03.05.2021. u 10:00 sati.