Matematika je jedina prava znanost! Svi znaju da je 2+2=4, barem u našem svemiru, Pitagorin, i sve ostale matematičke poučke, nitko ne propituje, niti postoje matematičari koji se u nečemu ne slažu. Doduše u staroj antici je broj uvijek bio broj nečega, dok je broj danas tek simbol, ali to je tek cincilator problem (nešto zuji, znači kvar je u struji). U matematici postoje problemi koji još nisu riješeni, ali bar se svi slažu da nisu riješeni i traži se genijalac koji će ih riješiti. Kao da to nije dosta, pojavi se lik Srinivasa Ramanujan, samoukog matematičara, koji izbacuje jednadžbe kao iz rukava, a koje ne može ni sam objasniti. Danas zato postoje instituti koje se bave Ramanujaninim jednadžbama kako bi sama matematika učinila kvantni skok u svoju znanstvenu budućnost i budućnost ostalih znanosti.
Povijest uopće nije znanost, bez obzira na to što se njen rad pokušava bazirati na znanstvenim načelima. Povijest se ne bazira na znanstvenim zakonima, osim ako zakonom ne smatramo uzrečicu „tko povijest ne uči, osuđen je da je ponavlja“ a što jednako važi kako za narode tako i za učenike u školi. Povijest (što se povjesničara tiče) se jedino bazira na uzrečici „što se babi tilo, to se babi snilo“.
Hrvati i Srbi nemaju pojma što se dogodilo u domovinskom ratu, ili se barem oko toga ne mogu složiti. Što se događalo u imotskoj krajini prije samo 200 godina, nitko nema pojma. Ako govorimo o drugom svjetskom ratu, postoji samo Istina s veliki „I“, a preispitivanje tih događaja je krajnje uvredljiva psovka koju „pošteni povjesničari“ ne trpe, i zovu je „revidiranje povijesti“. Revidiranje je tako, u povijesti, došlo na loš glas, ali revidiranje „poznatog“ je ono što bi svaka znanost, po dokazanim i priznatim znanstvenim načelima, morala raditi, jer da toga nema kemija bi još bila alkemija, a astronomija tek astrologija. Nema stoga sumnje, povijest kao najbitnija komponenta našeg društva, koja drži civilizaciju na okupu kao zbir naših sjećanja i naših korijena, uopće nije znanost. Naše je civilizacija tako osuđena na tisuću puta revidiranu povijest, naša povijest je povijest spaljenih knjižnica koja su nam govorile tko smo i što smo, kako bi od istine stvorili anatemu ili prokletstvo stavljeno na stranu, jer se istina ne smje znati
Sve ostale znanosti su tu negdje između. Sve su naravno, u svojim načelima, ozbiljnije od povijesti. Pa ipak, za razliku od matematike, ako imamo neko mišljenje o bilo kojoj temi, od medicine do arheologije, od fizike do biologije, uvijek možemo tražiti „drugo mišljenje“ i uvijek ćemo to drugo mišljenje naći, jer u svim tim znanostima koje se nalaze između matematike kao vrhunaravnoj znanosti i povijesti koja uopće nije znanost, uvijek ćemo naći znanstvenike koji se ne slažu, i uvijek je u pravu onaj kojeg podržava financijska, ideološka ili politička moć.
Matematika je jedina prava znanost upravo zato što novac, ideologija i politika nad njom nemaju nikakvu moć. Ako stoga postoji bog, nema sumnje da je matematičar.
Post je objavljen 22.04.2021. u 17:10 sati.