Uskoro ću napuniti 25. Završio sam fakultet, dobio posao u struci, imam nelošu plaću, ali u meni i dalje sve gori. Nemam mira, nikada u životu nisam bio ovako nemiran. Iz dana u dan sve više osjećam kako tratim život i da ću kasnije uvijek žaliti zbog toga.
Ne znam kakva mi se budućnost sprema, em zbog korone, em zbog samoga sebe i perioda života u kojem se nalazim. Provodim dane razmišljajući u kojem mi smjeru život ide. Jedino što znam jest da ne želim biti tu. Ali što ću raditi ako dam ovdje otkaz i odselim negdje drugdje? I gdje bih uopće odselio? Toliko pitanja, nigdje odgovora.
Malo mi nedostaje da spakiram ono najosnovnije i na neodređeno odem u potragu za srećom, u potragu za samim sobom. Couchsurfing, Workaway, projekti za mlade, svakojaka volontiranja po siromašnim zemljama, opcije za odjebavanje odavde su neiscrpne. Ali ne, ja to sve prvo moram sto godina planirati i iskalkulirati da se ne bih slučajno zajebao negdje u hodu. Koji sam ja jebeni kontrol frik, gadim se samome sebi.
Post je objavljen 21.04.2021. u 20:30 sati.