Ipak od svih priznanja koje sam odbio, Nagrada grada Dubrovnika 1989.godine, meni je najdraza.
Posebno jer me podsjeca na drage ljude i na vrijeme kad smo medjusobno bili vise ljudi, nego ovo sto smo postali, kakvi smo danas.
Uvijek ce me podsjecati i niko mi nikada nece moci oduzeti istinu , da sam dao nesto rodnom Gradu i za to nista nisam uzeo, nego sam iz rodnog Grada, na silu izbacen. Ni prvi ni posljednji i to spada u putovanje, koje nekoga od nas ceka, na tom putovanju sto se zivotom zove.
Oni koji su doprinijeli i ucinili sve da me protjeraju iz Grada i oduzmu moju imovinu, ukljucujuci dva stana, ne da vjerujem da ce ikada imati cistu savjest., ali o tome neka brinu oni.
Post je objavljen 21.04.2021. u 16:47 sati.