Ajmo to rešiti kak se spada pa se selim dalje u priči,no prije oproštaja s ovim krajem,a cesta nas i mrak već vode Zagrebu,stanemo mi tako i u Dubravi.Selo nadomak Vrbovca.Još je ono ostalo malo ostataka gotike i ovdje,premda i jako loše barokizirana, ta stara crkva nekako se samoj sebi urušila u prvoj ideji velebnosti i premda je krasi zvonik koji se vinuo daleko i visoko u nebo.
Svećenik Međimurac nije baš bio oduševljen idejom da otvori,ali ju je otvorio.Lepa reč otvara sva vrata.Sama unutrašnjost toliko je loše napravljena i popravljena,ono sitno nekog barok inventara,pa i kasnijih razdoblja upropastilo je sve nade te crkve da bi ikad mogla zasjati nekim većim sjajem.
Samo to naselje Dubrava spominje se već u 11 stoljeću,a pripadala je naravno zagrebačkoj biskupiji.Sam posjed kao i selo poklanja kralj Ladislav zagrebačkom biskupu.Sam taj podatak navodi nas da je mesto bilo značajno u ranom srednjem vijeku,vjerojatno i sa kakvom utvrdom,a isto tako i da je tu bila i važna utvrđena župa.Postojanje se ipak datira nešto kasnije u 13 stoljeću točnije 1269 godini,no i ona je teško stradala u turskim okršajima.Od vjerojatno snažne fortifikacije danas nema niti traga,no pozvat ćemo se ipak na Gjuru Szabo...: Mjesto je okruživao zid s 9 polukula,pred kojima je bila oveća graba,a u jednom je kutu bio grad u obliku četvorine s četiri ugaone kule.....Crkva je stajala pred gradom.
Tu se desio i slavni hrvatski sabor 1527 godine gdje su pristaše Ivana Zapolje njega proglasili hrvatskim kraljem.Dakle je Dubrava bila značajno mjesto u prošlosti Hrvatske iz prijelomne borbe Habsburga za vlast.
Mrak pada kasno je popodne,još malo pa smo na brzoj cesti za Zagreb.....doviđenja....