Mislim na tekst. Bi li neki tekst mogao biti čitljiviji?! Što može pridonijeti čitljivosti teksta?!
Uvijek me fasciniralo kako neki autori pišu s lakoćom, bez napora, naizgled. Tek kada ih stavimo u kontekst, mjesto, vrijeme, prostor u kojem su živjeli i stvarali - tek tada dobijemo smislenu cjelinu, višeslojnost teksta i možemo početi iščitavati. Naravno, iz svake knjige, romana, pjesme skloni smo iščitati ono, što je nama blisko, lijepo, prirodno....I što mislimo da je autor želio reći. Kako bi smo se samo iznenadili da, na primjer, imamo priliku razgovarati s Proustom i upitati ga za madeleine kolačiće. Njemu su značili nešto posve drugo nego nama. Ili - uzmimo bajke. Uh, kada smo to za vrijeme moga studiranja obrađivali - okrenuo mi se želudac. Jer niakda o Crvenkapici i vuku nisam ni u ludilu razmišljala kao o priči o prvoj menstruaciji i gubitku nevinosti. Ahhhhh....:(((((( Do tada sam je iščitavala sam u onom prvom, najvidljivijem i najpovršnijem sloju - doslovno!!!!! Zato, kada čitamo trebamo zaista čitati s razumijevanjem i prizvati u pomoć svoje znanje iz književnosti, povijesti, psihologije, pisanja - tek tada možemo razumijeti.
Zato su mi nevjerojatne škole brzog čitanja. Zar nije poanta čitati, a ne žuriti?! Zar nije poanta razumjeti, a ne čitati samo da se pročita i odmah sutra zaboravi?! Kao ono naše kratkotrajno pamćenje ili kratkotrajna memorija računala (RAM -radna, privremena memorija o kojoj sam pisala u prošlom postu).
Voljela bih da dok čitate ovaj post provjerite u kojoj ste mjeri okruženi pisanim materijalima. Ja oko sebe uvijek imam jako puno papira, dva računala sa pisanim sadržajima na kojima trenutno radim i puno papirića s napomenama - dodaj, ubaci, važno, ne zaboravi i sl.
Možemo izdvojiti tri velike grupe metoda za procjenu teksta:
1. metode usredotočene na stručnjaka s određenog područja, kojim se tekst bavi (korisnost- koliko su novih činjenica iz teksta naučili)
2. metode usmjerene na čitatelja (po meni najzanimljivije i najuključivije, jer dozvoljava na kraju i naše emocije, koje nas obuzimaju za vrijeme i nakon čitanja. To je ono kad kažemo: ovo je bilo upečatljivo! Ili: razmišljala sam o tom romanu još dugo vremena nakon što sam ga pročitala.
3. metode usmjerene na tekst kao takav mogu se upotrebljavati bez uključivanja stručnjaka ili čitatelja Ove mjere uključuju kompijuterski utemeljene formule čitljivosti, kroz mjere stila i gramatike. Meni najmanje draga metoda.
Tekstovi se mogu procjenjivati na različite načine, ovisno o svrsi zbog koje se procjenjivanje vrši. Na primjer, prije nego što se odlučim na kupnju ili čitanje neke knjige, pogledat ću njezin sadržaj i vidjeti koliko znači za mene osobno. Koliko mi je relevantan. Zatim ću pogledati izdavača, pa autora djela. Kako je knjiga opremljena i tiskana, ako je strani autor u pitanju - tko je radio prijevod - jako važno!) i koliko je jasno već na početku izložen sadržaj. Tema, žanr - također su jako važni.
To je moje razmišljanje o pisanju i čitanju. Bih li mogla biti čitljivija?! :))))) Gramatika kaže da nije poželjno upotrebljavati ni "da li" ni "je li" nego pokušati formulirati pitanje. Pusa!
Post je objavljen 19.04.2021. u 18:38 sati.