Marketing
Moje
Ti jedino moje hoćeš li mi oprostiti
Sve ove godine kojima te trapim,
Kojima ti mira ne dajem
Ni odmora pravog?
Hoćeš li mi oprostiti
Što na te ne mislim skoro nikada
Kada zadrhtiš uzlazeći stepenicama,
Niti uz brdašce ovo naše?
Zovem ga brdašce jer onda
U onim mlađim godinama
Pretrčali bismo ga u trenu,
A vidi nas sada kao da se na
Himalaju penjemo.
Ti jedino moje, oprosti mi, oprosti
Pa ustraj još malo, još koje ljeto
Da se divimo rascvjetanoj livadi
I najljepšim bojama jeseni.
Da snjegove dočekamo bijele.
Niz rijeku brodove papirnate
Da pustimo snene, pomireni
U smiraj našeg dana.
( fotka je nakon zadnje koronarografije sa svim stentovima i balonima )
Post je objavljen 19.04.2021. u 18:10 sati.