Lutam među policama knjiga ko po snovima
I mirišem nedočekan susret.
Sve je puno prašine i bola
I ja ne znam disati više.
Druga sam strana medalje od jučer,
Al sam tako okrenut srcu.
Ja plačem prije prve zvijezde.
Još uvijek, zauvijek...
Tješim se da će proći što ne prolazi.
I svaki pokret olovkom me boli.
Nisam ti se naopraštao laži.
A htio sam, htio sam to...
Post je objavljen 14.08.2021. u 14:29 sati.