Marketing
Varaždinbreg
Malo pomalo,s brega na breg,snijeg je......prošli smo onu svjetsku,sada restauriranu Minervu u Varaždinskim toplicama,lepo sam se napričal s kolegicom u muzeju,ali mi se doma još ne pe,a cesta me zove.Kaj je to malo snega za ovak jednog šofera s kilometražom u nozi!30 godina šofiranja kroz dolove i breg,kroz inozemstvo,a bogami onaj koji je odvozio velebitsku buru i to onom rutom od Senja do Jablanca zna kaj je vožnja u idealnim situacijama.Pa,da ne idemo doma,zakaj malo ne proklizavati po cesti.Varaždinci voziju kaj nori,pa kaj sam ja onda lošiji od njih.
Izvješće HAK-a s(r)tanje na cestama.
Iza sedam mora i sedam gora živel je jen striček,njegovo je ime bilo Nostradamus,i taj je tak copral i gledal u grah,da su ga se sve bojali.Pa je tak rekel da buju kosooki ,žuta rasa zavladala svetom i tako i biva polako.Kinezi su u ono doba s kraja 19 stoljeća čuli kak su Zagorci navek s Hrvatima dobri bili,pa su se odlučili prihvatiti poziv,razgledati okolicu,pojesti nekaj onak friško domaće i centrirali si rutu kam buju došli za kojih 100 godina.I pogle vraga,tu su.Imaju dućane,lampione,slavi se kineska nova sa svim onim šarenilom kak doma u dalekoj Kini.Ti kosooki, malo dalji susedi od ovih gore napomenutih ,sjeverno korejci, su tak lepo dočekali jednog našeg sina i otpjevali mu na čistam ozbač zagorskom, pjesmicu da smo se svi ondak raznježivali,pa tko onda ne bi volio te ljude.No,kineri su ostali prikraćeni i naravno znatiželjni kaj ovi pevaju,pa su se i lično došli uveriti,samo ne u Kumrovec,nego upravo ovdje na Varaždinbreg.
Svakako se ovdje na ovom veselom Varaždinbregu zatekao i najčudniji gost obitelji Leitner.I to ne bilokakav gost nego s dvora najrasprostanjijeg carstva Azije.I to niti više niti manje,član carske kineske obitelji princ Lin Ve Kvai.Njega su iz daleke Kine poslali na carski dvor u Beč radi vojnih studija.Na Varaždinbreg je došao sa svojom svitom a u pratnji pukovnika u ministarstvu rata von Huellera.Svoj perčin ,a u odori austrijskog časnika sa vrhunskim manirima europskih carskih prinčeva,slagao je brižno ispod kape.Govorio je perfektnu njemštinu.
Alejama su velikog parka,dvorca Leitner,nečujnim kasom,čistokrvi lipicaneri dovezli Njegovo visočanstvo i naravno da je bio dočekan sa svim počastima kako je dolikovalo njegovom položaju.Njemu su isto tako u čast priređivane bogate gozbe sa puno glazbe,društvene igre na zelenim travnjacima.Princ je boravio nekoliko dana u ovom dvorcu- raju i ostavio pisani trag sa nekoliko riječi zahvale u varoškoj spomen-knjizi.Isto tako princ se u samom dvoru i parku slikao te fotografiju poklonio domaćici.Danas se ta fotografija čuva u Beču.
No,svemu dođe kraj,tako su i Leitneri nestali zajedno sa svojim dvorom u prašinu povijesti.Obitelj koja je kupila od njih posjed,sam dvorac je srušila i napravila novu vilu.Terezija Leitner preselila se u Zagreb i povukla u samoću.Nikada više niti ona niti bilo koji član te obitelji nije obišao taj kraj u kojem se veselilo,pilo,jelo,lovilo.Za vrijeme Leitnerovih bilo je veselo,a onda proti svega toga,nova je obitelj svoj dom nazvala „Naš Mir“ kao protutežu veselja prijašnje obitelji.
Znate kaj ću Vam reći na kraju i nemoj da niste ovo pročitali ili nedajbog da kasnije čujem da ste bili gore,a niste znali,obiđite ovaj kraj i kad ste tamo negdje gore sjetite se ove priče,pa na samo mali čas zaustavite auto i nasmiješite se onim nekadašnjim veselim prilikama,a isto tako poklonite se velikom dolasku jednog zaista Velikog princa u ove naše male krajeve.
I kako bi stari Konfucije rekao aufwiedersehn......
Post je objavljen 19.04.2021. u 08:18 sati.