Tamo između Drave i Save
moja je ravnica, zelena i snena.
Tamo u žuborenju slapova sitnih
sanjari svoje snove davnine.
Moje more panonsko
u dubinama se skriva,
u školjkama sakrivene slane su kapi
i samo ponekad zalutaju
izvorima do velikih rijeka.
Tamo uz tihi tok potoka i rječica
moja su rosna polja,
žitna i zlatna pod sunčanim tracima.
Sve je tamo, a ja sam daleko.
Daleko podno planine
šumovite, vjetrovite
i kao da čujem taj glas moje ravnice
kako me doziva, kako me nježno poziva:
„Dođi, samo dođi“ kaže mi
i čeka i čeka, već jako dugo čeka.
Post je objavljen 18.04.2021. u 18:33 sati.