Marketing
Bežanec
Bežanec
No,nije tak baš sve bilo loše,bilo je i lepih priča,ljubavnih,bilo je romantike i zabave,plesova i štošta još o čemu ću vremenom polako pisati.Poneki puta zaista sam sebi ispadam teški crnjak,ali na sve me ovo navuku loše vijesti,opasne igre i internet.Mediji svoje rade na zatupljivanju i dalje,novinari pišu gluposti,inzistira se na hrvatskom jeziku,a onda svako malo čujem baytheway,sorry,its ok i slično tome.Zaboravljamo sami sebe,gubimo integritet i to od onih koji su došli jučer,slabo barataju i materinjim,a kamoli drugim jezikom,ali su fora i zabavni i pametuju.Ne valja nam rabota,pa štogod da rekli.
Oduvijek su se tamo davno neki ljudi borili za opstanak domačice,od naših kontinentalnih krajeva do onih morskih,pa preko glagoljice,arhaike,polako se stvarao jezik Hrvata u ondašnjoj Jugi,a danas nam se nameće krivi smjer i koliko god vikali MI HRVATI,nekako to sve skupa više ne zvuči kako bi trebalo.
Bila je davno jedna pjesma na jednom od festivala,tada još doba festa kad se pjevalo uz orkestar uživo i kad se znalo i tekst i muzika i kad nije bilo bezveznog kreveljenja anonimnih nesluhista,koji nam danas lupaju takt.To su bile riječi,koje i dan danas zvone.Ne daj Bog dragi pitati jednog od novokompovanih jet setera koji ispijaju kavu u Tkalči,znaš li ovu ili onu,čak i onu koji bi trebao znati,jer je tvoja domaća,pa su ti i starci stari kao ja,oni će samo reći aj dont nou i pogledati te s visoka tipa stari kaj ti briješ!!!
Danas sam u riječima i tekstu,žalim za onim pustim danima koje samo dočaravam u glavi: finili su pusti kanti i utihla već je klapa....ništa nova ,ništa nova!!!
Ja kao već stariji ( puj,puj ne ureklo se) putujem stazama djetinjstva,i koliko god da bilo čudno i grdo i koliko god će to netko nazvati jugo nostalgijom,meni je bilo ljepše.Mada svako vrijeme ima svoje i nosi svoje i nije nikoga za kriviti.Možemo ga jedino kriviti za krivi odgoj,jer roditelji nisu dali smjernice,pa nam je opća kultura spala na tanke grane nekog tamo Blakea,Đona ili Rozmari! Uvijek si ovako mislim kad stanem,zona sumraka i što bi bilo kad bi stari ustali i vidjeli što jest i kako jest!!Borili se oni za nas ,a mi smo ih ne izdali,nego se progizdali,a to je još puno lošije.Jer znate onu staru tko se gizda taj je p...a!!!!
Dvorac Bežanec
Davno sam bio tamo u ono doba neke nove politike pa se jela fina juha od koprive,sve u rukavicama ali i opet nekih kojima je to bilo fensi,a nisu prepoznali čari mjesta gdje jedu.Jeftina prođa povijesti!!!Ali i barem to,premda si mislim pa možda i treba pustiti da propadne!!!NO,kako se svijetom otvaraju isto birtije na povijesnim mjestima,tako je i kod nas.Neke smo stvari preuzeli ,a neke nikad nećemo!!!Stoji taj dvor danas,samo nas neki natpis plaši,da ako pređemo traku zazvonit će alarm i platit ćemo globu prelaska.Ti povijest i ti traku mater!!!!
Stoji on zatvoren i zato jer papiri u legaliziciji svijesti nisu pravovaljani,jer je Tuđo heroj bio,pa sve podijelio,a obećo je da će doći vrijeme kad će vratiti,ali se on to samo šalio.Povrat kompleksa traže nasljednice ,kćeri zadnjeg prije nacionalizacije vlasnika dvorca Franje Ottenfelsa,ali ga traže i drugi koji su svojim šarmom dobili neka prava na korištenje istoga. Između dobra Dubrava i Bežanca bio je mali majur, koji je nekada spadao k dobru Gorica. Isti majur kupili su 1886. god. od Antuna Kaučića baruni Žiga i Mavro Ottenfels, pak ga utjelovili svom dobru Bežanec kao i majur Benkovečki Vrh upravo nasuprot dobru Klemenovo.
Dobro Bežanec s krasnim u četverokut zidanim dvorom, prešlo je od grofa Keglevića na barune Kollenbach, a od ovih na barune SchlaumsLinden, pak od ovih potonjih na barune OttenfelssGschvvind. Na tom lijepom dobru koje je danas vlasnost Franje baruna Ottenfelsa, nu koji uživa samo maksimum te oženio Magdalenu groficu DiesbachBelleroche,
Sam dvorac izgrađen je kao kurija na prelazu iz 17 u 18 stoljeća a kasnije u 19 stoljeću točnije 1830 godine u stilu klasicizma. Bilo je kao i na svim tim našim dvorcima puno vlasnika Keglevići,Kollenbachi,Schlaum-Linden i zadnji i najzaslužniji za današnji izgled Ottenfelsi,a poglavito barunica Josipa- Jalžica,koja je sjajno govorila autentika kaj,naučen od posluge. Josipa barunica Ottenfels bijaše veoma obrazovana dama, doduše malena uzrasta, nu koja je poznavala jedino svoju volju, kojoj su se morali svi članovi obitelji i njezina kućanstva bezuvjetno pokoriti.Otkad je obudovjela, nije s njome ni jedan muškarac kod istog stola blagovao, pa niti njezina dva sina Mavro iŽiga, i ako su bili starija gospoda i velmože. Sa svojim sinovima postupala je vazda kao s dječarcima, pak ako bi koji raspravljajući s materom gospodarska pitanja kazao svoje mišljenje, s kojima ona obično nije bila sporazumna, odvratila mu je: To ti, moje dijete, još ne razumiješ, ja ću se o tom posavjetovati s mojim gospodarskim upraviteljem.
Stalno je nešto gradila i pregrađivala,jer joj je,navodno,ciganka prorekla da će tako dugo živjeti dok gradi.Svakako osebujna osoba.Sami ti Ottenfelsi dolaze iz Koruške,najpoznatiji je bio Xaver Franz,austrijski diplomat iz 19 stoljeća.Obavljao je vrlo uspješnu diplomaciju u Carigradu poslan od strane bečkog dvora,pa je s time skupio i izuzetnu kolekciju orijentalnih rukopisa i knjiga koji se danas čuvaju u Zagrebu.Sama prijespomenuta barunica Josipa umire 5 siječnja 1885 godine i pokopana je u obiteljskoj grobnici u Pregradi.Dvorac nakon nje dolazi u posjed njezinog sina Moritza Franza i s njim se nastavlja loza.Sam dvorac bio je u vlasništvu obitelji do 1945 godine,kad napuštaju Hrvatsku.
Široko i visoko obrazovani u svojoj su kućnoj biblioteci posjedovali i preko 7000 svezaka,koji su raspršeni kako kuda i kako gdje.Nešto je u Zagrebu,a nešto u Pregradi.Sve te knjige uredno su označene i svaka je pretpostavkom imala svoje mjesto.Na prvim stranicama knjiga nalazi se i žig Ottenfelsove knjižnice iz samoga dvorca.Svo to sakupljeno blago ostalo je nama i našim generacijama i onima koji dolaze iza nas,kliše,samo da li će oni znati prepoznati i cijeniti ostavštinu,pitanje je sad.
Tko se nije skrio magarac je bio.
Post je objavljen 17.04.2021. u 08:12 sati.