Pregled posta

BAŠ POPUT DEMI MOORE

Posvađao sam se Azrom. Evala, baš sam se gadno posvađao.
Zalupio sam vratima i čitava se kuća stresla.
Na ulici sam žurno počeo hodati. Gotovo sam potrčao.
Hodao sam dugo te napokon dosegao birtiju gdje su se skupljali književnici i ostali umjetnički polusvijet.
Stao sam za šank i počeo se cugati.
Bilo je jasno, ovo s Azrom neće ići.
Pa sam počeo cugati još više.
Slab sam na rastanke. Čak i kada nisu moji. Recimo kao tinejđ–boj jedne vrele ljetne noći lio sam suze na finalnu scenu Splendor in the Grass (1961). Završni dijalog između Warrena Beattyja i Natalie Wood zbilja me rasturio. Ali totalni slom doživio sam, evo priznajem, prošle jeseni, na kraju Blue Valentines (2010), pola sata nisam prestao ridati… Vražji Ryan Gosling! I prokleta Michelle Williams!
„Daj još jednu“, rekao sam konobarici vulgarnog lica.
Na šanku mi se pridružila Djevojka u crnom. Započeli smo polupjani razgovor. Ne sjećam se o čemu smo pričali. Mislim da sam mudroserio o Proustu – ili nečem jednako bezveznom – kada me je usred rečenice presjekla pitanjem:
„Što bi učinio da ti je ostalo mjesec dana života?“
Osjetio sam nelagodu.
Čekaj, zar ti je ostalo samo mjesec dana života, upitao sam. Dakako, samo u mojoj glavi. Uputiti to pitanje izravno i naglas činilo se krajnje neumjesnim.
„Nemam pojma, morao bih razmisliti“, odgovorio sam.
„Pa razmisli…“
„Stvarno ne mogu razmišljati o tome sada… imam dovoljno problema… „
„Ok, ali obećaj da ćeš razmisliti.“
„Obećavam…“
Nastavili smo piti i razgovarati još neko vrijeme, a onda sam odlučio poći. Valjalo je skončati to s Azrom. Zabiti posljednji čavao u lijes našeg odnosa.
Djevojka u Crnom zapisala je na računu svoj telefonski broj.
Nisam je planirao nazvati.
„Sjeti se što si obećao“, rekla je na rastanku.
„Što?“
„Da ćeš mi javiti što bi učinio s preostalim vremenom… „
„Da–da, svakako …“
Izišao sam na hladnu zimsku ulicu. Bilo je oko jedan izjutra. Ulica Chaim Soutinea gadno se izvijala. Satima sam teturao do periferije. Nisam imao novac za taksi. Nisam imao novaca uopće. Bio sam pravi gologuzi umjetnik. Usput sam povratio barem dvadeset puta. Gadnu crnu žuč mog odnosa sa Azrom.

Bilo je to prije 20 godina.

Mjesto na kojem pišem ovaj tekst moja je ladanjska kuća. Maločas sam naložio vatru u kaminu. Obično prije nego li potpalim vatru starim novinama bacim pogled što unutra piše.

ŽELIM BITI LIJEPA KAO DEMI MOORE!

bio je naslov članka koji mi je privukao pažnju.

Saznavši da boluje od neizlječivog tumora na mozgu, dvadesetdevetogodišnja Britanka, stanovita B.C. odlučila je ostvariti svoju najveću želju – podvrgnut će se nizu kirurških zahvata ne bi li što više nalikovala na omiljenu glumicu– predivnu Demi Moore. Cijena kompletne estetske intervencije iznosi 60.000 dolara. Kako joj za izmjenu izgleda manjka novac, B.C. namjerava rasprodati imovinu na eBay-u. Bizarna vijest doprla je i do same glumice koja je putem Twittera pasioniranoj obožavateljici poručila da se ne upušta u taj rizičan pothvat.: 'You're beautiful just as you are!' zaključila je Demi na kraju tweeta.
„Prijatelji misle da sam potpuno luda kada uopće i pomišljam na sve to, ali ja to priželjkujem i snivam već godinama, a posebice sada jer vjerujem da će mi ta promjena uljepšati preostalo vrijeme – izjavila je B.C.»

Krajnje neobična posljednja želja… ili originalno falična.
Jasno, odmah sam asocirao Djevojku u crnom. Nikada je više nisam susreo. Ako sam je i susreo nisam je prepoznao. Kako bilo, dužan sam joj odgovor, a on glasi: ništa spektakularno ne bih učinio. Ostao bih tu gdje jesam s namjerom i željom da preostale dane provedem s ljudima koje volim. No u ono vrijeme, prije dvadeset godina, smućeno bih napustio kliniku za tumore, krenuo niz ulicu i ne bih se zaustavio sve dok ne bi dosegao ocean, gadan sivi hučući Atlantski ocean. Na pješčanoj plaži ispio bih čitavu bocu ukradenog Jim Beama i zaplivao u daljinu…


Billy Joel - Just the Way You Are


Post je objavljen 14.04.2021. u 11:52 sati.